Ukopane četiri žrtve ratnih zločina u Bratuncu
U mezarju Veljaci u Bratuncu, na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine (BiH), u petak 12. maja obavljena je kolektivna dženaza za četiri identifikovane civilne žrtve, ubijene u ovom gradu maja 1992. godine.
Najmlađa žrtva je Salmir Hodžić, koji je imao devet godina kada je ubijen. Ukopan je pored majke koja je ranije identifikovana. Posmrtni ostaci njegovog, dvije godine starijeg brata još uvijek nisu pronađeni.
U Bratuncu je klanjana kolektivna dženaza za još tri Bošnjaka: Mehmed (Meho) Imamović (1954), Salih (Osman) Mehić (1964) i Salim (Osman) Kadrić (1969).
"Stradanja Bošnjaka su počela još u aprilu prije 30 godina. Prvo je 17. aprila 1992. godine ubijen moj amidža Šukrija Gušić, a zatim su počela privođenja uglednih i bogatih Bratunčana. Neki su, nakon višednevnog mučenja, ubijeni u okolini Bratunca", kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Šuhra Sinanović, predsjednica udruženja Podrinje.
Masovna ubijanja civila u Bratuncu počela su sredinom maja. Na stadionu u Bratuncu 10. maja 1992. godine zatočeni su svi Bošnjaci iz ovog grada. Žene i djeca su transportovani ka Tuzli, a muškarci su odvedeni u logore i osnovnu školu "Vuk Karadžić".
"U fiskulturnoj sali osnovne škole cilivili su bili mučeni na sve načine. Bili su premlaćivani metalnim šipkama i drugim tvrdim predmetima. Ugledni Bratunčani su odvođeni iz sale i ubijeni su. Među prvima su ubijeni moj otac Hasan Gušić, moj brat Ekrem, amidža Zekir i zet Osman Alić. Nakon toga nastalo je masovno ubijanje i prema podacima, tih dana ubijeno je oko 600 Bošnjaka na raznim lokacijama u okolini Bratunca", priča Šuhra Sinanović.
Među zatočenicima u bratunačkoj školi bio je Sakib Ahmetović.
"Strašno je bilo. Većina nas je udarana svakih desetak minuta od strane stražara i pripadnika Vojske Republike Srpske. Nekoliko dana poslije toga, nas 420 odvedeno je na Pale i razmijenjeni smo. Ostali su ubijeni i još uvijek se traga za posmrtnim ostacima više od 300 osoba. Ja sam imao sreću da preživim logor i mogu sada da pričam o tome", kaže za RSE Sakib Ahmetović.
"Veliki broj ekshumiranih tijela godinama leži u nekim hangarima, a na identifikaciji se posljednjih godina ništa ne radi. Spor proces identifikacije posebno je izražen premještanjem laboratorije iz BiH u Hag. Nadam se da će Sud i Tužilaštvo BiH biti više angažovani i procesuirati i druge koji su činili zločine u Bratuncu" rekla je Biba Ramić, predsjednica Udruženja "Sjećanje" iz Bratunca.
Za ratne zločine na području Bratunca, Sud BiH osudio je Mladena Blagojevića na sedam godina zatvora, dok je Savu Babića, bivšeg komandira Vojne policije, oslobodio optužbi. Na 13 godina zatvora osuđen je Mirko Todorović, koji se nalazi u bijegu, a na 12 godina osuđen je Miloš Radić.
Na deset godina zatvora Haški tribunal je osudio Miroslava Deronjića, predsjednika bratunačkog kriznog štaba, zbog organizacije napada na selo Glogova, u kojem je 1992. godine ubijeno više od 65 Bošnjaka. Deronjić je prilikom izdržavanja kazne preminuo.
Na šehidskom mezarju Veljaci u 15 proteklih dženaza ukopano je 305 žrtava, od čega su 52 žene i 29 maloljetnika, koji su ekshumirani iz 70 masovnih grobnica otkrivenih na bratunačkoj opštini.
Na drugim mezarjima ukopano je 250 tijela, dok se traga za još 300 nestalih.