'Moja zemlja je žedna krvi', kaže pritvorena ruska umjetnica

Piše: Radio Slobodna Evropa/North.Realities

"Ja sam patološki nesposobna da izdam vlastitu savjest", rekla je za Radio Slobodna Evropa (RSE) North.Realities umjetnica i muzičarka iz Sankt Peterburga, Aleksandra Skočilenko u intervjuu iz pritvora dok čeka suđenje zbog antiratnog aktivizma. "Nemam nade. Istražni komitet i njegov šef Aleksandar Bastrikin, lično, izabrali su me za najstrožiju moguću kaznu."

Skočilenko (32) koju često zovu Saša, uhapšena je u aprilu nakon što je u prodavnicama naljepnice sa cijenama proizvoda zamijenila antiratnim porukama protiv ruske invazije na Ukrajinu. Optužena je za širenje "lažnih" informacija o oružanim snagama i mogla bi dobiti do deset godina zatvora.

"Moja zemlja je žedna krvi", kaže. "Žedna je i moje krvi."

Uprkos krhkom zdravlju i nenasilnoj prirodi njenog prekršaja, priznaje da je zamijenila naljepnice sa cijenama, ali poriče da je rekla bilo šta što je krivo ili klevetnički, Skočilenko je u istražnom zatvoru više od tri mjeseca. Pritvor joj je produžen najmanje do 1. avgusta, a mogao bi se ponovno produžiti.

RSE je uspio da za ovaj intervju dostavi Skočilenko pitanja napismeno, a ona je poslala odgovore preko svog advokata.

Uključujući Skočilenko, u Rusiji je najmanje 73 ljudi optuženo pod novim zakonom koji je brzo usvojen nakon što je 24. februara Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu. Mnogi od optuženih su političari, novinari, sveštenici, aktivisti, čak i policajci. Opštinski poslanik u Moskvi, Aleksej Gorinov je pod tim zakonom 8. jula osuđen na sedam godina zatvora.

Skočilenko kaže da zatvorsko osoblje nije spremno da joj omogući režim ishrane koji joj je potreban zbog netolerancije na gluten, uprkos pritiscima koje vrše njeni advokati i aktivisti građanskog društva.

"Imam stalne stomačne bolove i ponekad počnem da povraćam dok jedem", kaže ona. "Zamislite da svaki dan živite sa trovanjem hranom. To je sada moj život."

Takođe je poče da ima srčane tegobe koje su bile pod kontrolom od kada je bila tinejdžerka.

"Imam srčane bolove posljednja dva mjeseca", napisala je. "S vremena na vrijeme, smrači mi se pred očima, imam otežano disanje, pritisak u grudima i bolove u lijevoj ruci."

Dodaje da brine da cimerka u zatvorskoj ćeliji neće biti u stanju da joj pomogne i pozove pomoć ako padne u nesvjest tokom noći ili da ambulantna kola neće doći na vrijeme da joj pomognu.

Prvobitno, Skočilenko je bila smještena u standardnoj ćeliju sa šest osoba i jednom "osobom od povjerenja" po imenu Jelena. Zvanično, Jelena je bila zadužena da se brine da li je ćelija čista, ali zapravo, kaže Skočilenko, njen zadatak je bio da zagorčava život umjetnici.

"Pred svima mi je rekla da 'smrdim' i prisilila me da ručno operem sve svoje stvari", napisala je Skočilenko. "Cijelo vrijeme me je nadgledala i prisilila me da čistim toalet spužvom umjesto četkom."

"Bilo je i drugih čudnih pravila koje je izmislila, kao da se metla može držati samo na jedan određeni način", dodaje. "Morale smo da radimo generalno čišćenje ćelije tri puta dnevno. Svaka površina je imala svoju krpu. Krpe su sve morale da budu ručno oprane nakon svakog čišćenja… Jelena nije nikome dozvoljavala da otvori frižider i drugima je dozvoljavala da jedu samo u određeno vrijeme… Cijeli dan je držala upaljen televizor na kojem su bili ratni filmovi ili vijesti o 'specijalnoj vojnoj operaciji'."

Kasnije je Jeleni, kaže Skočilenko, kazna u istražnom zatvoru zamijenjena za kućni pritvor.

Zvaničnici su, kako se čini, imali namjeru da pokažu kako je Skočilenko psihološki nekompetentna. Zatvorski psihijatar koji ju je pregledao u istražnom zatvoru, zaključio je da je Skočilenko kompetentna.

Bez obzira na to, istražitelji su insistirali da se ona pošalje u psihijatrijsku bolnicu na dvosedmičnu evaluaciju. Komitet od "pet doktora i jednim specijalnim konsultantom" takođe je zaključio da je Skočilenko kompetentna i da joj nisu potrebni psihoaktivni lijekovi.

"Možda su ovo uradili kao dodatni način da izvrše pritisak na mene ili možda su samo željeli da me ponize što je više moguće", rekla je. Nakon što se iz bolnice vratila u ćeliju, istražitelji su tražili da ona prođe još jednu psihološku procjenu unutar zatvora.

Otkrivanje mentalne nekompentencije moglo bi da bude iskorišteno da se opravda tretman kao što je prisilno davanje lijekova, dodaje. Rekla je da je jedan od psihijatara, koji su je pregledali, "stalno insistirao da treba da ide u crkvu".

Skočilenko je dugo patila i primala tretman za bipolarni poremećaj, koji može da uključuje periode "paralizirajuće depresije". Međutim, kaže, ovo stanje nije predstavljalo problem za nju od kada je uhapšena.

"Godine koje sam provela radeći na svom mentalnom zdravlju i obrazovanju uključujući konsultacije sa doktorima, lijekove, godine psihoterapije i učestvovanja u seminarima, pokazali su se efikasnim", Skočilenko je rekla za RSE. "Takođe sam dobila ogromnu podršku koja mi je pomogla da se nosim s tim."

Uprkos tome, ona ne žali što je u prodavnici pet naljepnice sa cijenama zamijenila informacijama o ratu Rusije protiv Ukrajine, iako su "tih pet naljepnica odredile moju sudbinu".

"Formirana je čitava policijska grupa da me uhvati, zarobili su me za samo deset dana", kaže. "Naravno, nikada se nisam skrivala."

Vjeruje da Bastrikin i drugi istražitelji imaju namjeru da je kazne što je više moguće zato što su "užasno uplašeni".

"Kada se neko užasno plaši, onda vidi ogromnu prijetnju tamo gdje je nema", kaže. "Ja imam 47 kilograma. Ne znam kako da pucam iz pištolja. Ne mogu da se tučem. Ponekad patim od paralozirajuće depresije. Moje zdravlje je rovito. Čak i pod malim stresom, počinjem da dobijam simptome. Volim ljude, djecu, životinje. Loš sam kandidat za organizovanje oružane pobune. Ali strah je iracionalna stvar."

"Kao i svi koji su nepravedno procesuirani u Rusiji, ponekad se bojim", zaključila je. "Sjedim ovdje i najvjerovatnije ću umrijeti u zatvoru za slobodu govora i za pacifizam."

"Ali moja vjera u slobodu govora i humanizam jača je od mog straha", kaže Skoličenko.