Neizvjesna sudbina Instituta 'Simo Milošević' u Igalu

Dug Instituta "Simo Milošević" između 30 i 40 miliona eura prijeti da ovaj zdravstveni centar odvede u stečaj. Zbog toga zposleni i uprava od Vlade traže avans od milion i dvjesta hiljada eura za prevazilaženje finansijskih problema.

Institut iz Igala kod Herceg Novog je decenijama jedan od najpoznatijih centara zdravstvenog turizama na Mediteranu. Od ključnog značaja za njegovu reputaciju je priobalni morski mulj - blato u Igalu, mineralna voda i klima.

U većinskom je vlasništvu države Crne Gore. Četvrtinu akcija, koje je 2018. kupio za oko 2,8 miliona eura posjeduje crnogorski privrednik Žarko Rakčević, preko preduzeća "Vile Oliva".

Račun Instituta je u više navrata bio blokiran, a radnici su 24. januara primili plate za novembar 2022. Ukoliko ne dobiju pomoć od Vlade prijete radikalizacijom protesta.

I sindikat i menadžment se protive privatizaciji Instituta, tvrdeći da taj zdravstveni centar treba da ostane u vlasništvu države.

Pet propalih pokušaja privatizacije

Privatizacija Instituta je ponovo aktualizovana nakon što je Upravni sud presudio da je nekadašnja Vlada Demokratske partije socijalista (DPS) nezakonito poništila poslednji tender.

Bivša vlast je u više navrata pokušala da proda Institut, ali je propalo svih pet tendera.

Na poslednjem, za prodaju državnog paketa od 56 odsto akcija jednini ponuđač za kupovinu bio je češko-crnogorski konzorcijum, koga čine kompanije Philibert i "Vile Olive". Konzorcijum je ponudio 10 miliona eura i uz socijalni program skoro 28 miliona za investicije u narednih pet godina.

Međutim, taj tender je poništio Savjet za privatizaciju u januaru 2020. sa obrazloženjem da "nijesu zadovoljeni ciljevi privatizacije" i da će se "u narednom periodu obezbijediti bolji uslovi za valorizaciju". Na takvu odluku se žalio češko-crnogorski konzorcijum.

Upravni sud je u septembru 2022. presudio da je poništavanje tendera bilo nezakonito.

"Mi moramo da ispoštujemo presudu i da pregovaramo sa partnerima. Niko ovdje neće kršiti zakon", kazao je 16. januara Aleksandar Damjanović, ministar finansija u Vladi premijera Dritana Abazovića, kojoj je u avgustu izglasano nepovjerenje.

Privatizacija i u planu Abazovićeve Vlade

Privatizacija Instituta, našla se i u predlogu Plana Vlade za ovu godinu.

Savjet za privatizaciju je u decembru 2022. na sjednici, kojom je predsjedavao je premijer Dritan Abazović, zaključio da se formira nova tenderska komisija koja će nastaviti ranije započetu proceduru.

Sindikat Instituta se tome protivi i traži da država ostane većinski vlasnik Instituta.

"Za zaposlene je neprihvatljivo da se aktuelizuje tema privatizacije posebno ne po cijeni od 10 miliona za 228 hiljada kvadratnih metara zemljišta i objekata od 85.000 kvadrata", poručila je na protestu, 24. januara predsjednica Sindikata Marija Obradović.

Institutu prijeti stečaj

Obradović je kazala da zaposleni strahuju od uvođenja stečaja i traže 1. 2 miliona eura od Vlade za prevazilaženje trenutnih problema.

"Institut nije gubitnik koji traži državnu pomoć već smo na to prinuđeni. Ulica nije naš izbor već nužda u egzistencijalnoj borbi. Mi samo želimo da radimo svoj posao i da sačuvamo Institut kao brend Crne Gore", saopštila je Obradović.

Povodom ovih strahovanja ministar Damjanović je kazao da će država sačuvati Institut, uz poziv rukovodstvu kompanije da pronađe model za bolje poslovanje.

"Nije ovo vrijeme olakog uvođenja stečajeva. Vlada prati priču, neće pustiti Institut."

Kometarišući zahtjev zaposlenih da Vlada finansijski pomogne Insitut on je rekao da bi odobravanje pomoći bez saglasnosti Agencije za zaštitu konkurencije bilo kršenje zakona.

"Oni dobro znaju da država ne može pomoći Institutu bez mišljenja Agencije za zaštitu konkurencije. Tražimo nove destinacije. Imali smo razgovor sa rukovodstvom", navodi Damjanović.

Na osnovu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Crna Gora je uskladila zakonodavstvo sa Evropskom unijom i osnovala Agenciju za konkurenciju, koja ima ovlašćenje da odobrava program državne pomoći po evropskim propisima.

Iz te Agencije Radiju Slobodna Evropa (RSE) je potvrđeno da je 25. januara stigao zahtjev za državnu pomoć Institutu.

"Odluka o državnoj pomoći će biti donijeta u zakonskom roku od petnaest dana", kazao je načelnik sektora za državnu pomoć Mirko Rajković.

Prema njegovim riječima ukoliko zahtjev ispunjava uslove biće odobrena državna pomoć. U suprotnom će Agencija dati alternativno mišljenje o načinima na koje je moguće dati državnu pomoć:

"U ovom trenutku je nezahvalno bilo što precizirati i ne mogu dati nikakvu informaciju dok ne pregledamo svaki detalj u prijavi."

Iskustva pacijenta Instituta

Tokom prošle godine u Institutu se liječilo više od 19 hiljada pacijenata.

Jedna od njih je i Ana koja se liječila u novembru prošle godine. Za RSE posebno ističe odnos zaposlenih prema pacijentima.

"Svi od doktora do spremačice, iskreno brinu o pacijentu. U tom periodu su im plate kasnile, brinuli su zbog neizvjesne sudbine Instituta… ali ja kao pacijent nisam ni u jednom trenutku osjetila njihovo nezadovoljstvo, radili su profesionalno kao da im je sve potaman".

Ana kaže da je baš takav odnos zaposlenih nadomjestio činjenicu da je u smještajne kapacitete malo ulagano prethodnih godina.

U Institutu se, između ostalog, liječe i djeca sa poteškoćama u razvoju, teško oboljeli, povrijeđeni i pacijenti nakon srčanih i moždanih udara.

"Malo je porodica u Crnoj Gori koje nisu imale nekog na liječenju u Institutu. Oni znaju koliko je rada, empatije, profesionalnosti uloženo u njihov oporavak. Nemojte dozvoliti da Institut mnogo više cijene i o njemu više znaju u Norveškoj, Švedskoj Holandiji nego u Podgorici", rekla je predsjednica Sindikata Marija Obradović.

Od osamdesetih godina prošlog vijeka Institut je imao ugovore za liječenje pacijenata iz Švedske i Norveške. Samo iz Norveške u Institutu je do sada boravilo preko 50.000 osoba.

U julu prošle godine je potpisan ugovor o dolasku po 1.000 norveških pacijenata godišnje na rehabilitaciju do 2026. godine.

Institut čine četiri smještajna objekta sa preko 1.200 kreveta u sobama i apartmanima sa većinskim pogledom na more, ali i 23 hektara zemlje na ulazu u Bokokotorski zaliv.