Slike ukrajinske djevojčice o izbjeglištvu i ratu
Kada je ruska vojska protjerala Niku Streleckaju i majku iz njihova doma na istoku Ukrajine, malo toga su mogle ponijeti sa sobom.
Ali Nikin talent putuje i, očito, sve podnosi.
Skoro godinu dana kasnije, ova sedmogodišnjakinja sada živi s drugim ukrajinskim izbjeglicama u preuređenom hotelu u bugarskom gradu na obali Crnoga mora, Varni.
Slikanje joj pomaže da se lakše nosi s posljedicama rata.
Rezultat tog oružanog sukoba je dramatičan, kao i preokret koji je prisilio nju i milijune drugih Ukrajinaca da napuste domovinu, otkako je ruski predsjednik Vladimir Putin naredio invaziju u veljači prošle godine.
Nikine slike prvi put su privukle pozornost novinara Radija Slobodna Europa prošle jeseni, tijekom posjeta hotelu Zarja u kojem su smještene Nika i njezina majka, kao i deseci drugih izbjeglica.
Slike ovih mladih autora visile su na koncima tamošnje terase.
Međutim, Nikine su se posebno izdvajale.
Prepoznata kao jedno od najvećih ukrajinskih slikarskih čuda - mnogo prije rata u Ukrajini, Nika je već primala nagrade od Londona do Los Angelesa, od Versaillesa do Beča.
Njezino ime je na spisku 25 najboljih u ukrajinskoj knjizi Enciklopedija dječjih talenata. Imala je samostalne izložbe diljem Ukrajine, kao i u Japanu.
I u Bugarskoj je osvojila više priznanja.
Nekoliko dana od početka ruske invazije, Nika i njezina majka pobjegle su i potražile spas u Bugarskoj.
Njezina majka, Tetjana Okrimenko, kaže da su Nika izlagala u najmanje 13 zemalja svijeta.
Tetjana je i sama umjetnica i drži časove crtanja.
Prije početka rata podučavala je više od 250 djece u svom studiju u Dnjepru.
"Nika je odrasla okružena kistovima, bojama, olovkama i platnima. Odrasla je oko slika. Uvijek je bila okružena ljudima koji su slikali", priča Tetjana za Bugarski servis Radija Slobodna Europa.
"Valjda je i to utjecalo na njezinu želju da postane umjetnica", ističe majka.
Tetjana i njezina kći pobjegle su iz Dnjepra u prvim danima rata.
U početku su bile smještene u hotelu odmarališta Zlatni pijesci (Golden Sands), velikom ljetovalištu sjeverno od Varne na bugarskoj obali Crnog mora.
Na njihovo zadovoljstvo, obitelji čiju je djecu Tetjana podučavala u svom studiju u Dnjipru smjestili su u isti hotel.
Svi su opet počeli slikati.
Potom su im se pridružila i druga djeca u hotelu. Nova situacija ohrabrila je Niku da ponovno uzme kist u ruke.
Kasnije su Nika, njezina majka i druge izbjeglice preseljene iz odmarališta Zlatni pijesci u skromniji smještaj - preuređeni hotel Zarju.
Tu ne dobivaju hranu, zbog čega se mnogi oslanjaju na pomoć donatora i volontera.
Volonter jedne takve grupe, bugarske dobrotvorne organizacije Fond Otvoreno srce, zamijetio je neke Nikine slike. Deseci njih, koji su visjeli u tamošnjoj zajedničkoj prostoriji, na njega su ostavili jak dojam.
Najzad, Nika i druga djeca uspjeli su upisati tečaj crtanja u bugarsko-ukrajinskom kulturnom centru, koji sponzorira Fond Otvoreno srce.
Njezina majka Tetjana Okrimenko sada je učiteljica-volonterka u centru.
Nikin otac, medicinski radnik, ostao je sa stotinama tisuća drugih u njihovom rodnom gradu Dnjepru, na rijeci Dnjepar.
Fond Otvoreno srce u veljači će organizirati izložbu Nikinih slika koja će se poklopiti s prvom godišnjicom ruske invazije, odnosno rata koji je promijenio živote desecima milijuna Ukrajinaca, uključujući djecu poput nje.