Šta Dodik govori, a šta piše u Ustavu BiH?

Bosna i Hercegovina je kolonija koja ne posjeduje teritoriju nego samo granicu. Sud i Tužilaštvo BiH su neustavni i nelegalni, a Republika Srpska (RS) će preuzeti sve nadležnosti prenesene na BiH koje nisu direktno određene državnim Ustavom.

Ovo su neke od 21 tvrdnje i stavova navedenih u Planu, koji se odnosi na djelovanje predstavnika RS u institucijama BiH, a potpisan je 24. aprila u Banjaluci.

Dokument su potpisali predstavnici vladajuće koalicije predvođeni Savezom nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika, bez prisustva opozicije.

Ustav BiH je Aneks 4 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, koji se naziva i Dejtonskim, jer je potpisan u tom američkom gradu 21. novembra 1995. Njime je okončan rat u BiH.

Dejtonski sporazum ima 11 aneksa koji se, između ostalog, odnose na granice između dva entiteta (Republika Srpska i Federacija BiH), vojna pitanja, ljudska prava, pitanje izbjeglica, policijske snage, javne korproracije, zaštitu nacionalnih spomenika.

RSE je provjerio da li ove tvrdnje imaju uporište u Ustavu BiH.

BiH posjeduje teritoriju

Jedna od stavki koje su potpisali predsjednici stranaka navodi da BiH nije vlasnik svoje teritorije, te da BiH ima samo spoljnu granicu.

U skladu sa članom 1. stav 3. Ustava BiH, entiteti su vlasnici teritorije. Prema Aneksu 2 Dejtonskog sporazuma, BiH ne posjeduje teritoriju nego samo spoljnu granicu.

U ovom članu državnog Ustava se nigdje eksplicitno ne navodi ko je vlasnik teritorije. Ističe se samo da se "Bosna i Hercegovina sastoji od dva entiteta: Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske".

Aneks 2 Dejtonskog sporazuma se bavi pitanjima razgraničenja između entiteta, kao i koja će uloga IFOR-a (Višenacionalnih vojnih snaga za provođenje mira) biti u procesu razgraničenja, a ne time šta posjeduje BiH.

BiH nije kolonija bez suvereniteta

Stranke u RS tvrde da je BiH kolonija koja nema vlastiti suverenitet – što ilustruju postojanjem Kancelarije visokog predstavnika i prisustvom stranih sudija u Ustavnom sudu BiH.

Dalje postojanje OHR i stranih sudija u Ustavnom sudu BiH ukazuje da je BiH u kolonijalnom statusu i bez vlastitog suvereniteta.

U Preambuli Ustava, rečeno je da su njegovi potpisnici "opredijeljeni za suverenitet, teritorijalni integritet i političku nezavisnost BiH u skladu sa međunarodnim pravom".

Kancelarija visokog predstavnika (OHR) je ustanovljena Aneksom 10 Dejtonskog sporazuma, sa zadatkom da nadgleda provođenje civilne implementacije tog sporazuma.

Visoki predstavnik je "konačni organ na terenu" za tu funkciju.

Sastav, procedure i jurisdikcija Ustavnog suda BiH su određeni članom 6. Ustava BiH.

U njemu se navodi da se četiri sudije biraju u Parlamentu entiteta Federacija BiH, dva u parlamentu entiteta Republika Srpska, a tri bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava nakon konsultacija sa Predsjedništvom BiH.

Te sudije ne smiju biti državljani BiH ili susjednih zemalja.

Sud i Tužilaštvo BiH ustavni

U RS žele i da ukinu nadležnost krovnih pravosudnih organa na državnom nivou, Suda i Tužilaštva BiH.

Republika Srpska će posebnom odlukom Narodne skupštine RS ukinuti nadležnost Suda i Tužilaštva BiH na prostoru RS kao neustavnih i nelegalnih organa BiH.

Ustav BiH navodi da sve funkcije koje nisu izričito povjerene institucijama BiH pripadaju entitetima, a u njemu se eksplicitno ne navodi pravosuđe.

Ipak, Ustav navodi mogućnost da BiH preuzima "nadležnost u onim stvarima u kojima se o tome postigne saglasnost entiteta", i da osniva dodatne institucije.

Jedna od 10 originalno navedenih nadležnosti u Ustavu je i "provođenje međunarodnih i međuentitetskih krivičnopravnih propisa".

Zakon o Sudu BiH je 2000. proglasio Volfgang Petrič (Wolfgang Petritsch), tadašnji visoki predstavnik u BiH. Zakon je u državnom parlamentu usvojen dvije godine kasnije.

Nakon Petriča, njegov nasljednik Pedi Ešdaun (Paddy Ashdown) je 2002. godine proglasio Zakon o Tužilaštvu BiH. Usvojen je godinu dana kasnije.

Koje su državne nadležnosti BiH?

Vladajuća koalicija u RS je u Planu navela da se nadležnosti koje su prenesene na nivo BiH ne pominju izričito u Ustavu BiH.

Republika Srpska će poštujući vladavinu prava po članu 1.2. Ustava BiH, primjenjivati zakone i druge akte organa Republike Srpske u skladu sa svim svojim nadležnostima, a koje nisu izričito Ustavom BiH određene kao nadležnosti koje pripadaju institucijama na nivou BiH.

Ovaj član ističe da je BiH "demokratska država koja funkcioniše u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora".

Ustav BiH eksplicitno navodi 10 nadležnosti bh. institucija, između ostalog spoljnu, spoljnotrgovinsku, monetarnu i carinsku politiku, finansiranje institucija, pitanja migracija.

Država BiH može preuzimati druge nadležnosti oko kojih se entiteti dogovore, te nadležnosti potrebne za "očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta BiH".

Ostavljena je i mogućnost da u periodu od šest mjeseci od stupanja na snagu Ustava, entiteti počnu pregovore "s ciljem uključivanja i drugih pitanja u nadležnost institucija BiH".