Selektivan pristup civilnim žrtvama ratova u Crnoj Gori

Skupština Crne Gore je usvojila zakonsku odredbu kojom će dio stradalih tokom ratova devedesetih biti proglašen civilnim žrtvama rata, a na osnovu čega će njihove porodice steći pravo na odštetu.

Glasovima aktuelne parlamentarne većine, proruskog i prosrpskog Demokratskog fronta, Demokrata i Građanskog pokreta URA, civilnim žrtvama rata će biti proglašeni samo stradali u Crnoj Gori tokom NATO bombardovanja Savezne Republike Jugoslavije (SRJ).

Usvojeni amandman na "Zakon o boračkoj i invalidskoj zaštiti" propisuje da je civilna žrtva rata "lice koje je poginulo, umrlo ili nestalo tokom oružanih sukoba za vrijeme ratnog stanja, na teritoriji Crne Gore".

Vrijeme ratnog stanja bilo je proglašeno samo tokom NATO intervencije, 1999. godine.

Da su ovim Zakonom diskriminisane žrtve zločina u Štrpcima, saopštile su njihove porodice. Smatraju da je to zbog nacije kojoj pripadaju i vjere koju ispovijedaju.

"Štrbačke žrtve se zbog imena stavljaju u drugi red žrtava. Jedini njihov grijeh kada su stradali bilo je to što imaju drugačije ime ", kaže Demir Ličina, predstavnik porodica žrtava za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Iz parlamentarne većine koja je izglasala ovu zakonsku odredbu, odbacuju optužbe da je riječ o selektivnom zakonu.

Optužba da se zakonom dijele žrtve po naciji, vjeri i imenu, ne stoji i mora biti odbačena, kaže za RSE poslanik vladajuće većine iz Demokrata, Momo Koprivica, koji je bio predlagač amandmana.

Žrtve iz Štrbaca i Murina

Prije 30 godina, februara 1993. su pripadnici Vojske Republike Srpske na željezničkoj stanici Štrpci u istočnoj Bosni izveli iz voza na liniji Beograd (Srbija) – Bar (Crna Gora) i ubili 20 putnika, civila nesrpske nacionalnosti. Najstarija žrtva je imala 59, a najmlađa 16 godina.

Tokom NATO intervencije 1999. je bombardovana okolina Podgorice i mjesto Murino na sjeveru Crne Gore, gdje dominantno žive Srbi, kada je stradalo šest civila, od kojih troje djece, a četiri osobe su teže povrijeđene. Sedmi stradali civil bila je stanovnica Malesije, područja u blizini Podgorice u kome uglavnom žive Albanci.

Godinama su obeštećenje tih žrtava tražile prosrpske partije u Crnoj Gori.

NATO je bombardovao tadašnju SRJ, nakon neuspješnih pregovora o rješavanju krize na Kosovu, s ciljem sprječavanja egzodusa albanskog stanovništva zbog terora srpskih vojnih i policijskih snaga.

Za te zločine kasnije je pred sudom u Hagu suđeno većini pripadnika tadašnjeg državnog vrha, uključujući i predsjednika SRJ Slobodana Miloševića.

Što je sporno u zakonu?

Akcija za ljudska prava (HRA) koja se decenijama bavi pitanjem ratnih zločina je zakon ocijenila selektivnim upravo zbog odredbe da su žrtve samo stradali za vrijeme ratnog stanja.

Ukazuju da to isključuje sve žrtve sukoba devedesetih u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini (BiH).

"Civilnim žrtvama rata se smatraju žrtve oružanog sukoba sa NATO u Crnoj Gori, ali ne i porodice civilnih žrtava iz Crne Gore koje su stradale od posljedica oružanih sukoba u Hrvatskoj i BiH, poput otetih putnika iz voza u Štrpcima", naveli su u HRA.

Smatraju da SRJ tokom rata u BiH i Hrvatskoj nije proglasila ratno stanje "jer su njene vlasti željele da zataškaju vojnu i drugu podršku koju su pružale predstavnicima srpske manjine u ratovima na toj teritoriji".

Koprivica: Da bi neko bio civilna žrtva rata, mora da se to desi u ratu

Predlagač amandmana, poslanik Demokrata Momo Koprivica iz parlamentarne većine, odbacuje prigovore da je zakon selektivan.

"Među civilnim žrtvama rata su civili iz Murina i Malesije, ljudi različitih vjera i nacija", naveo je Koprivica u pisanom komentaru za RSE.

Kaže da država ima jednaku obavezu prema svima, a zločin u Štrpcima ocjenjuje monstruoznim i za "svaku osudu". No, da bi se neko tretirao kao civilna žrtva rata, potrebno je da se to desi u ratu, navodi Koprivica.

Dodaje da druge žrtve nijesu manje žrtve, niti je njihov život manje vrijedan, ali je tu potreban poseban propis o reparaciji žrtava kršenja ljudskih prava.

"Jer je i van ratnog stanja moguće počiniti monstruozno kršenje prava, uključujući prava na život, kao što je slučaj sa zločinom u Štrpcima", smatra poslanik Demokrata.

Prigovore da je zakon usvojila raspuštena Skupština i da zato predstavlja manipulaciju žrtvama, Koprivica smatra ulaskom u sferu politike, te uvredljivim za porodice žrtava koje su, kako smatra, bile zaboravljene tokom prethodne vlasti Demokratske partije socijalista (DPS).

Iako je Skupštinu sredinom marta raspustio Milo Đukanović, predsjednik države i lider smijenjene DPS, parlamentarna većina i dalje usvaja zakone.

Za sporni Zakon glasao i građanski pokret URA

Predstavnik porodica žrtava u Štrbcima Demir Ličina usvajanje zakona u raspuštenoj Skupštini vidi kao "manipulaciju žrtvama zarad jeftinih političkih poena".

Kako kaže, za usvajanje spornog zakona je trebao samo jedan dan, dok "Rezolucija o zločinu u Štrpcima", koju su inicirale porodice žrtava, čeka na red za skupštinsku raspravu od maja 2022. godine.

Tom Rezolucijom se poziva na iznalaženje pravnog mehanizma kako bi se dodijelio status civilnih žrtava rata porodicama otetih, kao izraz solidarnosti i moralne podrške.

Među predlagačima Rezolucije je bila poslanica Suada Zoronjić iz pokreta URA.

Za Ličinu je sporno to što je ona kao i ostali poslanici te partije, podržala sporni zakon po kome žrtve iz Štrbaca ne mogu dobiti status civilnih žrtva rata.

"Da li je njen i stav URE, da i štrbačke žrtve treba da dobiju status civilnih žrtava rata ili ne?"

Iz URA odbacuju optužbe o selektivnosti zakona

Zoronjić za RSE kaže da je usvojenim amandmanom koji definiše civilne žrtve rata ispravljena višegodišnja nepravda države prema nevino stradalim i njihovim porodicama.

U pisanom odgovoru dalje navodi da ne vidi selektivan odnos prema žrtvama i da se solidariše sa svim nevino stradalim i njihovim porodicama.

Zato je, kako naglašava, i podnijela Rezoluciju o zločinu u Štrpcima, koja je u skupštinskoj proceduri.

"Mislim da država ima obavezu da obešteti i porodice nedužno stradalih ljudi koji su na najbrutalniji način stradali, samo zato što su bili Bošnjaci, zadesivši se u vozu koji je krenuo iz Beograda ka Bijelom Polju", kaže Zoronjić.

Ona se, kako dodaje, nada da će ta Rezolucija imati podršku svih poslanika u parlamentu bilo kog saziva.

HRA poziva novog predsjednika države da ne potpiše zakon

Da bi zakonsko rešenje bilo primjenjivo mora da ga potpiše predsjednik države.

Đukanović koji je na toj funkciji do 20. maja odbija da potpiše zakone koje Skupština donosi nakon što je donio ukaz o njenom raspuštanju 16. marta.

Akcija za ljudska prava pozvala je njegovog naslednika na toj funkciji, novoizabranog predsjednika Jakova Milatovića da ne potpiše sporni zakon i da ga nakon parlamentarnih izbora zakazanih za 11. jun vrati novom sazivu Skupštine.

Milatović će na mjestu predsjednika Crne Gore biti inaugurisan 20. maja, nakon što je na izborima u aprilu pobijedio aktuelnog predsjednika Mila Đukanovića.