Svjedoci ratnih zločina u BiH bez zaštite: 'Poruka da ću završiti kao isječena lopta'
Isječena košarkaška lopta kao prijetnja i pokušaj zastrašivanja. S time se suočio Nedim Salaharević, svjedok na suđenjima za ratne zločinima nad Bošnjacima u Vlasenici tokom 90-ih prošlog stoljeća.
Salahareviću su 1992. godine u Vlasenici ubijeni otac i brat, koji su prethodno s njim i majkom bili u kućnom pritvoru, a kasnije i logoru "Sušica".
O maltretiranju i zločinima koje su proživjeli Nedim je svjedočio u nekoliko sudskih procesa koji se odnose na ratne zločine u tom gradu na istoku Bosne i Hercegovine.
On je o stradanju svoje porodice govorio kao svjedok i 12. jula, na ročištu u predmetu "Mane Đurić i ostali", kojima se pred Sudom BiH sudi za zločine u Vlasenici.
Jedan od optuženih u ovom predmetu je i Miroslav Kraljević, aktualni načelnik općine Vlasenica i kadar Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika.
Tri mjeseca nakon ovog svjedočenja Nedim se, kako tvrdi, suočio s pokušajima zastrašivanja, kada je tokom posjete porodičnoj kući na teritoriji entiteta Republika Srpska (RS), u dvorištu pronašao isječenu košarkašku loptu.
"Vjerujem da je bilo isplanirano, jer je moj brat bio košarkaš. To je bila poruka da ću završiti kao ta lopta, odnosno kao što je završio moj brat", ističe on za RSE.
Prema podacima udruženja preživjelih, u Vlasenici, na istoku BiH, je ubijeno oko 2.800 Bošnjaka.
Od maja do kraja septembra 1992. godine kroz logor Sušica prošlo je više od 8.000 osoba, a prema podacima Međunarodnog komiteta Crvenog križa ubijeno njih 1.617.
Među žrtvama je i Nedimov otac, te brat Edin koji je bio košarkaš tuzlanske "Sloboda Dite" i juniorski reprezentativac bivše Jugoslavije.
Nedim se prisjeća da njegovog brata, kao jednog od najtalentiranijih košarkaša u bivšoj državi, nije spasila ni činjenica da je imao 18 godina, kao ni molbe iz beogradskih klubova Partizan i Crvena Zvezda da ga se oslobodi iz logora.
Posmrtne ostatke ubijenog oca Muhameda pronašao je u masovnoj grobnici 2009. godine, a kosti brata Edina pronađene su nakon rata u BiH i identificiran je 2009. godine.
Svjedoci bez zaštite
Nedim danas živi u Tuzli, a rodnu Vlasenicu posjećuje tek povremeno.
Izrezanu košarkašku loptu pronašao je ispred vrata porodične kuće 23. septembra, a slučaj nije prijavio policiji u Vlasenici, jer joj, kako kaže, ne vjeruje.
Tokom svjedočenja o zločinima, od pravosuđa nije tražio da mu bude određen status zaštićenog svjedoka koji, uz ostalo, omogućava svjedočenje pod pseudonimom, bez pojavljivanja u sudnici.
"No, to ne abolira odgovornosti institucije da zaštite nas koji svjedočimo pod imenom i prezimenom. Bukvalno smo bez ikakve smo zaštite. Kad krenem u Vlasenicu mogu zaštitu tražiti od policije, a onda se sjetim da sam svjedočio protiv načelnika i pitam se kome da se obratim", kaže Nedim za RSE.
Pred Sudom BiH se trenutno sudi četvorici bivših pripadnika stanice javne bezbjednosti u Vlasenici koji su optuženi za zločine u tom gradu 1992. i 1993, te progon bošnjačkog stanovništva na političkoj, nacionalnoj, kulturnoj i vjerskoj osnovi.
Među njima je aktulani načelnik Općine Vlasenica Miroslav Kraljević koji je jedan od optuženih u predmetu nazvanom "Mane Đurić i ostali" u svojstvu nekadašnjeg komandira Specijalnog voda u Stanici javne bezbjednosti.
Načelnik Vlasenice na bilbordu sa Mladićem
Kraljević i ostali optuženi terete se za zatočenja, mučenja i zlostavljanja više desetina osoba u Vlasenici, kao i za ubistvo i nestanak najmanje 22 osobe.
Kraljević koji je, kao kadar Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika, od 2016. godine na poziciji načelnika općine Vlasenica, nije odgovorio na upit RSE za razgovor o navodima svjedoka o pokušajima zastrašivanja.
Za ratne zločine u Vlasenici i logoru Sušica do sada su pravosnažno osuđeni Dragan Nikolić, komandant logora Sušica, na 20 godina zatvora, te Predrag Bastah i Goran Višković na ukupno 40 godina zatvora.
Za zločine u tom gradu, bivšem pripadniku Vojske Republike Srpske Radi Gariću Sud BiH je drugostepenom presudom umanjio kaznu sa 20 na 17 godina zatvora.
U nekima od ovih procesa, poput onog protiv Predraga Bastaha, svjedočio je i Nedim Salaharević koji tvrdi da se do sada nije suočavao sa prijetnjama.
Ko štiti svjedoke?
Vijeće ministara BiH je 2008. godine usvojilo Državnu strategiju za rad na predmetima ratnih zločina koja, među ostalim, predviđa zaštitu i podršku žrtavama i svjedocima u postupcima pred svim sudovima u BiH.
Zaštita i podrška svjedocima regulirana je u nekoliko zakona, poput onih o programu zaštite svjedoka, te o zaštiti ugroženih i svjedoka pod prijetnjom.
Također, pri Sudu BiH postoji odjel za podršku svjedocima, dok je i pri Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) formiran poseban odjel za zaštićene svjedoke.
No, iako je učešće žrtava i svjedoka u postupcima veoma važno, BiH nije preduzela odgovarajuće mjere za zaštitu svjedoka, upozoravano je proteklih godine u izvještajima Misije OSCE-a u BiH.
Status zaštićenog svjedoka može odobriti Sud BiH.
Odjel za zaštitu svjedoka SIPA-e, kao jedini specijalizirani za te namjene u BiH, pružio je od 2004. do danas zaštitu za više od 1.000 svjedoka koji su svjedočili na Sudu BiH i entitetskim sudovima, navedeno je na web stranici ove policijske agencije.
'Svjedočiti protiv jačih od države?'
Sanel Nezirić, advokat iz Sarajeva, kaže za RSE da, unatoč zakonskim rješenjima, sistem u praksi ne funkcionira i da svjedoci u praksi nemaju nikavu podršku.
"Jasno je da ljudi koji imaju porodicu, neće da svjedoče protiv onih koji su i danas tako moćni. Nisu to samo ratni zločini, organizirani kriminal. Ko će svjedočiti, i biti na nišanu onih koji su jači od od države", kaže Nezirić.
Upozorava da Sud BiH osigurava zaštitu svjedocima dok se nalaze u zgradi te pravosudne inistitucije, dok brojni sudovim na nižim nivoima koji, također, u BiH procesuiraju osumnjičene za ratne zločine, nemaju nikakav institut zaštite.
Prema zakonu, svjedoci su obavezni da se odazovu pozivu za svjedočenje. Ukoliko to, odbiju, bez opravdanog razloga i nakon upozorenja na posljedice, mogu biti kažnjen novčanom kaznom do 30.000 maraka (oko 15.000 eura), navedeno je u Zakonu o kriivčnom postpuku BiH.
Nezirić ističe da svjedoci mogu odbiti izjašnjavanje, ali da to predstavlja poraz države.
"Šta će država reći kad dođu i kažu: ‘Časni sude, ja ne da odbijam da svjedočim, nego ne smijem, jer mi ova država nije pružila zaštitu?’ Tako ga ne sudu ne može kazniti", ističe on.
BiH: Mnogobrojni propusti u zaštiti svjedoka
Kako kaže, situacija nije mnogo bolja ni u slučajevima kada svjedoci dobiju status zaštićenih u sudskim procesima.
"Zaštitite identitet dodijelite pseudonim, izmijenite glas. Onda se te mjere učine smiješnim da u kroz neke druge dokaze, svi u sudnici znaju ko je svjedok A1, a svi se pravimo da ne znamo", kaže Nezirić.
Sarajevski advokat ističe da sistem u Bosni i Hercegovini jedino funkcionira kada je u pitanju program koji predviđa ekstremne mjere zaštite svjedoka i njihovih porodica, kada se preseljavaju u druge države, pod izmijenjenim identitetom.
'Zaštita se svodi na sok i vodu'
Bakira Hasečić, iz Udruženja "Žene žrtve rata" u Višegradu, svjedočila je nekoliko puta u procesima o ratnim zločinima koji su se vodili pred Haškim tribunalom i Sudom BiH.
Prema presudama Haškog tribunala, Višegrad je bio mjesto opsežne kampanja etničkog čišćenja koju je provodila Vojska Republike Srspke, a u kojoj je ubijeno oko 3.000 Bošnjaka.
Pri tome se, kako kaže, suočavala s pritiscima i pokušajima zastrašivanja.
Hasečić za RSE ocjenjuje da je odnos prema svjedocima katastrofalan, te da se svi slažu da država ne osigurava svjedocima podršku prije, tokom i poslije svjedočenja.
"Mi Sudu trebamo dok smo u sudnici, a poslije postajemo ničija briga, ta briga o nama se svodi na to treba li nam sok i voda", kazala je ona.
Hasečić ističe da neadakevatna zaštita nije jedini problem s kojim se svjedoci susreću, nego i često neprimjeren odnos prema njima tokom suđenja.
"U jednom predmetu, odbrana je upitala žrtvu silovanja da li vam je bio bolji prvi ili drugi. Tada se suđenje prekinulo", ističe ona, dodajući da je otkrivanje identiteta zaštićenih svjedoka gotovo uobičajena pojava na suđenjima.
Na nezavidan položaj u kome se nalaze svjedoci upozoreno je i iz Udruženja žrtava i svjedoka genocida.
Traume nakon svjedočenja
Predsjednik Udruženja Murat Tahirović naglašava za RSE da se mnogi svjedoci plaše za život, a osobito ako žive na istom području kao i optuženi za ratni zločin.
"Optuženi su, uglavnom, ljudi koji su visokopozicionirani u politici ili općenito visoko kotiraju, te imaju veze i sredstva i mogu nanijeti probleme svjedocima", kazao je Tahirović za RSE.
Kako kaže, u slučaju i kad se dodijeli zaštita, ona se svodi na period trajanja sudskog procesa.
"To traje određeni period koliko je svjedok na raspolaganju tužilaštvu, međutim, poslije toga nemaju nikakve zaštitte. Odbrana, odnosno optuženi, znaju za to i onda pritisicima kod samog saznanja da će biti podignuta optužnica pronađu modele da dođu do imena svjedoka i pritiscima zastraše kako bi promijenili iskaz", ističe on.
Prepušten samom sebi, svjedok nakon procesa ostaje, kako kaže, s teškim traumama.
"Ti ljudi su heroji. Mi pokušavamo vlastima ukazati na njihov značaj, ali nažalost društvo i insitucije nemaju sluha", kaže Tahirović.
Iz Tužilaštva i Suda BiH nisu odgovorili na pitanja RSE o načinima i propustima u zaštiti svjedoka, kao i broju ljudi kojima je ona omogućena.
Svjedoci ratnih zločina u BiH zaštićeni samo na putu od suda do kuće
Prema izvještaju Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP) iz 2014. godine, procjenjuje se da je u sukobima nakon raspada bivše Jugoslavije ubijeno 140.000 osoba. Od toga broja, 100.000 ubijenih je u Bosni i Hercegovini, ali država nema jedinstvenu bazu sa njihovim imenima.
Međunarodne inistucije, poput OSCE-a, upozoravale su decenijama nakon rata da vlasti u BiH moraju osigurati novac i tehnička sredstva kako bi se uspostavio sistem zaštite svjedoka, ali i ozbiljnije pristupiti prijetnjama koje se upućuju svjedocima.