Hoće li Orbana 'smiriti' novac?
Ova sedmica je prelomna u Briselu. Već 11. decembra, ministri vanjskih poslova Evropske unije se sastaju kako bi razmotrili podršku Ukrajini i potencijalno usvojili nove sankcije Rusiji.
Sljedećeg dana, ministri se okupljaju kako bi se eventualno dogovorili oko nekoliko historijskih odluka koje se odnose na proširenje EU. Ali, vjerovatno ništa neće biti riješeno prije nego što lideri dođu u glavni grad Unije na godišnji predbožićni samit 14. i 15. decembra. Zvaničnici već sada upozoravaju da će raditi cijelu noć između 14. i 15. i da ima toliko pitanja oko kojih se treba dogovoriti da bi se sastanak mogao preliti na vikend, 16. decembar.
Iako je pronalaženje načina da se Moldaviji, Ukrajini i eventualno Bosni i Hercegovini da zeleno svjetlo da uskoro počnu pregovore o pridruživanju EU jedno od najtežih pitanja, postoje i druge stvari koje treba riješiti prije zimskih praznika. Već pomenuti paket sankcija mogao bi biti okončan za ovim stolom, kao i finansiranje Ukrajine za naredne tri godine i isporuke oružja napadnutoj državi.
A u centru većine ovih odluka stoji Mađarska, ali ne sa sposobnom sporednom glumačkom ekipom.
Odmrzavanje Budimpešte
Kao i uvijek kada je EU u pitanju, mnogo toga se može razriješiti uz pomoć novca. Možda čak i ove godine. Evropska komisija bi mogla dati zeleno svjetlo za deblokiranje između 10 i 13 milijardi eura za Mađarsku prije samita EU, koje je Brisel blokirao zbog zabrinutosti za vladavinu prava u toj srednjoevropskoj zemlji.
Neke mađarske reforme pravosuđa koje su poduzete posljednjih sedmica mogle bi biti dovoljne da Mađarska počne primati novac, čije će uplate biti raspoređene na period od sedam godina.
Iako je ovo mnogo, još ostaje zamrznuto nekih devet milijardi eura koje će Budimpešta vjerovatno izgubiti, jer će morati da se pridržava "ideoloških" reformi u oblastima kao što su akademske slobode, LGBTQ prava i migracije, nešto što aktuelna mađarska vlada vjerovatno neće učiniti.
Ali, veće je pitanje da li je samo novac dovoljan da se mađarski premijer Viktor Orban pokrene. To je bio slučaj prethodnih godina dok je Mađar mahao raznim pitanjima vezanim za ruske sankcije ili napredovanje Kijeva prema EU nakon što je osigurao sredstva za Mađarsku.
Nekoliko EU diplomata smatra da su ovoga puta stvari drugačije.
Za početak, mađarska ekonomija ponovo raste nakon nekoliko godina kontrakcije. Ali, ističu i da je mađarski otpor po raznim dosijeima sada više ideološki i lični. Neki se pozivaju na njegovu, navodno, intenzivnu ličnu nesklonost ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom, koji ga je u više navrata javno kritizirao, i vjeruju da se želi osvetiti tako što će Kijevu pokvariti što je više moguće. Ali postoji i ideološki argument koji mnogi iznose. U toj, Orban osjeća da se pijesak pomjera i u EU i preko Atlantika kada je u pitanju podrška Ukrajini.
Deblokada Ukrajine
Poljoprivrednici u zemljama EU-a koje graniče s Ukrajinom već više od godinu dana se žale da ih potkopava prenatrpanost ukrajinskim poljoprivrednim proizvodima. I sada vozači kamiona, posebno ali ne samo u Poljskoj, blokiraju ukrajinske granice djelimično ili u cjelosti i, tvrdeći da nije pošteno da ukrajinski prevoznici kompariraju nižim cijenama u prevozu robe i unutar Evropske unije, a ne samo između bloka i Ukrajine. Zatim, naravno, tu su parlamentarne pobjede ove jeseni i u Holandiji i u Slovačkoj, gdje se oba pobjednika zalažu za obustavu isporuke oružja Ukrajini, a slični osjećaji preko Atlantika među nekim republikancima u Kongresu.
Dok je Mađarska jedina država članica EU-a koja otvoreno postavlja pitanje je li EU spremna prihvatiti Ukrajinu u budućnosti, shvatam da ima drugih u klubu, i na Istoku i na Zapadu, koji oklijevaju prebrzo uvesti Kijev – strahujući od ruskog odgovora i, što je još važnije, golemih izazova reforme kluba i velike količine novca koji će biti preusmjeren iz budžeta EU-a za prihvat tako velike, ali relativno siromašne nove članice. Osjeća li mađarski premijer da postoje drugi koji jednostavno nisu toliko oduševljeni proširenjem i sada ih forsira da pokažu svoje pravo lice?
Zatim postoje naznake da Orban želi spriječiti drugi mandat Ursule von der Leyen kao predsjednice Komisije. Ocrnio ju je na nedavnim antibriselskim jumbo plakatima u Mađarskoj namijenjenim izborima za Evropski parlament u junu. Iako ne može staviti veto na izbor predsjednika Evropske komisije kada 27 šefova država EU-a odluči o tome u ljeto kvalificiranom većinom, on se već sada pozicionira kao de facto vođa euroskeptičnog pokreta koji raste unutar bloka.
Kako će biti odigrana odluka o proširenju?
Prema nacrtu zaključaka o proširenju EU u koje je Radio Slobodna Evropa (RSE) imao uvid, stoje preporuke Evropske komisije za Bosnu i Hercegovinu, Gruziju, Moldaviju i Ukrajinu. Ali sve je u zagradama, što znači da konačna odluka još nije donesena. Za Gruziju to znači da će kandidatski status biti odobren. Navedeno je da "Vijeće (preporučuje da Evropsko vijeće odluči otvoriti pregovore o pristupanju s Moldavijom/Ukrajinom)". Malo je drugačije za Bosnu i Hercegovinu, gdje se u nacrtu navodi da "Vijeće preporučuje da Evropsko vijeće odluči (otvoriti pregovore o pristupanju s Bosnom i Hercegovinom nakon što se postigne potreban stepen usklađenosti s kriterijima za članstvo.)".
Sada iz jednačine na trenutak izdvojite Gruziju i Moldaviju.
Imajte na umu da je potrebno jednoglasje i koliko razumijem, svi su Ok s tim da Tbilisi dobije status kandidata i da Moldavija bude korak naprijed otvaranjem pregovora o pristupanju. Ali oni bi mogli biti žrtve onoga što izvori upoznati s razgovorima nazivaju "kolateralnom štetom". I sve se ovo vraća na Ukrajinu. Većina želi da i Ukrajina započne pregovore o pristupanju. Osim Mađarske. Ali drugi, poput baltičkog trija Estonije, Latvije i Litvanije, uzvraćaju da - ako Ukrajina propadne, svi propadaju. Pitanje je sad hoće li Budimpešta trepnuti?
U Orbanovom pismu od 4. decembra, u koje je RSE imao uvid, upućenom predsjedniku Evropskog vijeća Charlesu Michelu, mađarski premijer djeluje nepopustljivo, napominjući da "nedavni prijedlog Komisije vezan uz proces pristupanja Ukrajine označava kraj politike proširenja Evropske unije nije kao objektivnog instrumenta zasnovanog na zaslugama. Evropsko vijeće je pozivano da podrži ovaj prijedlog, a da prethodno nije imalo priliku raspravljati o njemu i zaključuje: "S dužnim poštovanjem apelujem da ne pozivate Evropsko vijeće da odlučuje o ovim pitanjima u decembru jer bi očigledan nedostatak konsenzusa neizbježno doveo do neuspjeha. Evropsko vijeće mora izbjeći ovaj kontraproduktivni scenario za dobro našeg jedinstva, našeg najvažnije vrijednosti".
Gdje se u sve to uklapa Bosna?
Pa, Mađarska bi mogla biti zainteresirana da se pogađa umjesto da samo stavi veto na sljedeći korak Ukrajine u pridruživanju EU. Osim Mađarske su Hrvatska i Slovenija, ali najsnažnije Austrija, gurali Sarajevo da takođe otvori pregovore. Njihov glavni argument je ono što nazivaju "uravnoteženim pristupom" - što znači da ako idete naprijed s istočnim zemljama, morate ići naprijed s onima koji se nadaju Evropskoj uniji na Zapadnom Balkanu. Neposredno prije redovnog samita EU, 13. decembra u Briselu je samit EU-Zapadni Balkan. S obzirom na to da iz raznih razloga nema pozitivnih pomaka s ostalim zemljama regije, Bosna i Hercegovina jedina može nešto dobiti. A Brisel očajnički želi da se ne vidi da ponovno finansiranje od 6 milijardi eura za Zapadni Balkan, kako je u novembru predložila Evropska komisija, još uvijek daleko od toga da ga odobre sve države članice.
Kao što je gore spomenuto, nacrt zaključaka se razlikuje za Bosnu u poređenju s Ukrajinom i Moldavijom. Ovo odražava činjenicu da je Bosna zapravo postigla samo ograničen napredak, kao što je tek ispunjavanje 2 od 14 uslova koje je postavio Brisel. Kijev i Kišinjev uspjeli su znatno više, a oni koji ih podržavaju žele da se ta razlika odrazi. Ovdje se postavlja pitanje je li to prihvatljivo za Austriju, a još važnije Mađarsku. Oni žele jasniju vezu između Bosne s jedne strane i Ukrajine (i Moldavije) s druge strane. Ipak, ova veza je nešto čega se plaše oni koji podržavaju Ukrajinu. Uzmite samo primjer Sjeverne Makedonije i Albanije – koje su međusobno povezane na svom putu ka EU. Sada, Skoplje neće krenuti naprijed jer ne može dobiti potrebnu dvotrećinsku većinu u parlamentu da promijeni Ustav kako bi Bugari bili navedeni kao konstitutivni narod – nešto što Bugarska zahtijeva od Sjeverne Makedonije da bi krenula naprijed ka EU. To je primoralo i Albaniju da čeka. Bosna bi vrlo lako mogla usporiti put Ukrajine i to je ono, što neki EU diplomati misle, upravo ono što Budimpešta želi.
Da stvari budu kompliciranije, Holandija je posljednjih dana u Briselu glasno govorila o tome da Bosna uopšte ne zaslužuje početak pristupnih pregovora i izrazila je spremnost staviti veto na svaki potez regionalnog kvarteta da pogura tako nešto. Evropska komisija je u svom izvještaju o proširenju prije mjesec dana napomenula da će do marta izvijestiti o posljednjem za Bosnu, Moldaviju i Ukrajinu, o pitanjima koje još moraju riješiti. Iako još nije u nacrtima u koje je RSE imao uvid, nemojte isključiti mogućnost da će neke vrste dodataka na ovu konačnu ocjenu Komisije spasiti stvar – ili čak omogućiti državama članicama, ako se ne uspiju dogovoriti u decembru, da jednostavno krenu limenka niz cestu.
Šta je još na stolu?
Dvanaesti paket sankcija EU vjerovatno će dobiti zeleno svjetlo sljedećih dana, uglavnom zato što je prilično slab i ne dotiče rusku energiju. Mađarska je stavila rezervu na cijeli paket, ali u Briselu očekuju da će ona biti ukinuta. Ali očekujte da će ovaj krug sankcija biti posljednji za duže vrijeme. EU je zasad ostala bez ideja i energije da ih proizvodi više i sve je teže postići jednoglasje za dalje.
Nešto što, međutim, neće uspjeti je zajedničko EU finansiranje za naoružavanje Ukrajine. Do sada je to bilo putem European Peace Facility (EPF) i izvanbudžetske ustanove koju je blok koristio za kanalisanje vojne opreme u vrijednosti od 4,6 milijardi eura u Kijev. Međutim, osmu tranšu, vrijednu 500 miliona eura, Budimpešta blokira još od ljeta. Prvo je Mađarska rekla da je Ukrajina trebala da ukloni mađarsku banku OTP s crne liste ukrajinske Nacionalne agencija za sprečavanje korupcije, koja ju je označila kao "međunarodnog sponzora rata" jer nastavlja poslovati u Rusiji. Kada je Ukrajina to učinila, Budimpešta sada želi da Ukrajina osigura da OTP nikada više neće biti ponovno uvrštena na listu. Ne očekuje se da će se ovaj ćorsokak uskoro riješiti.
Zatim, tu je i pitanje dopune EPF-a za 20 milijardi eura u sljedeće tri godine. Takođe je malo vjerojatno da će to biti odobreno. Ali iz sasvim drugog razloga. Njemački ustavni sud nedavno je presudio da je korištenje posebnih fondova u zemlji za finansiranje raznih subvencija prekršilo ustavnu "kočnicu duga". To će uticati i na budžet EU. Trenutno je EU u sredini svog sedmogodišnjeg budžetskog ciklusa (2021.-2027.) i iako bi mnoge zemlje u bloku željele povećati budžet za finansiranje bilo čega, od zelene tranzicije do ukrajinske vlade, to će biti teže kada najveći finansijer EU kase ima zakonska ograničenja i reže svoj domaći budžet.
Dakle, tokovi oružja u Ukrajinu najvjerovatnije će se u budućnosti finansirati na bilateralnoj osnovi. Ali šta je s drugim sredstvima za Ukrajinu? Evropska komisija ranije ove godine predložila je 50 milijardi eura za Ukrajinu za razdoblje 2024.-2027. Nije iznenađujuće da se Mađarska tome protivi i uz limite Njemačke, možda bi trebalo malo kreativnosti. Umjesto da uzimaju iz budžeta EU i zaobilaze veto iz Budimpešte, 26 vlada država Unije davalo bi pozajmice Ukrajini na mjesečnoj ili tromjesečnoj osnovi uz garanciju iz njihovih nacionalnih budžeta. Dakle, to nas ostavlja s povećanom zlovoljom unutar kluba zbog Mađarske. Ne postoji mehanizam za izbacivanje članice iz EU, zemlja je mora napustiti dobrovoljno, poput Britanije nakon referenduma 2016. Ali postoji način da se suspenduju prava glasa u Vijeću – takozvani postupak prema članu 7. Evropska komisija i Evropski parlament pokrenuli su te postupke protiv Poljske odnosno Mađarske, ali države članice nikada nisu koristile ovu eksplozivnu opciju jer su Budimpešta i Varšava uvijek jedna drugoj čuvale leđa. S promjenom vlade u Poljskoj, postupak protiv Varšave bi mogao biti odbačen i Budimpešta bi mogla biti stjerana u ćošak. Pitanje je jesu li Slovačka i nova vlada pod vodstvom Roberta Fica voljne ići protiv svog starog saveznika Mađarske? Možda će biti pritiska na Bratislavu u nadolazećim mjesecima, ali ne treba oko toga "zadržati dah". Orban će nastaviti koristiti svoj veto u Briselu i šire.