Obrt u borbi dugoj dvije decenije za vlasništvo nad ulcinjskom Solanom

Sudbina Ulcinjske Solane presudno je važna za zatvaranje poglavlja o životnoj sredini u pregovorima Crne Gore i Evropske unije.

Ona je "closing benchmark" za Poglavlje 27 - jedan od ključnih uslova za zatvaranje tog poglavlja i napredovanje ka članstvu u EU.

To podrazumijeva jasan vlasničko upravljački status ovog područja koje je 2019. proglašeno Parkom prirode i uvršteno na Ramsar listu močvarnih područja od međunarodnog značaja.

A situacija sa vlasništvom je poslednjih dvadeset godina prolazila kroz razne faze, donošene su brojne sudske odluke, mijenjani vlasnici, upravljači...

Poslednja, Upravnog suda od 11. juna ove godine dodatno komplikuje situaciju.

Upravni sud je presudio da je država nezakonito 2022. upisala Solanu kao svoje vlasništvo i vratio je Eurofondu koji je privatizovao daleke 2005. godine.

Tad su i počeli problemi koji su 'na noge digli' ekologe širom svijeta u cilju njene zaštite od urbanizacije.

Pravni galimatijas dug 20 godinaSolanu u Ulcinju Eurofond je preuzeo tokom masovne vaučerske privatizacije 2004, kada su se državne kompanije transformisale u akcionarska društva.

Cijena akcija Solane je tada iznosila oko 800.000 eura.

Narednih godina Eurofond podiže kredite, a kao kolateral daje zemljište Solane, fabrika soli gubi koncesiju za korišćenje morske vode, a nakon toga odlazi u stečaj.

Nadležne institucije nikada nisu odgovorile da li Eurofond ima pravo korišćenja ili pravo svojine nad gotovo 15 kilometara kvadratnih zemljišta Solane.

I pored toga, narednih desetak godina Eurofond je pokušavao da proda imovinu Solane, ali nije bilo zainteresovanih kupaca.

Godinama je na čelu Eurofonda bio biznismen Veselin Barović blizak bivšem predsjedniku Crne Gore Milu Đukanoviću koji je gotovo tri decenije bio na čelnim funkcijama u Crnoj Gori.

Godinu nakon smjene Đukanovićeve vlasti 2020. nova Vlada Zdravka Krivokapića je pokrenula postupak da se Solana upiše kao državna imovina nad kojom bi Vlada imala pravo raspolaganja.

Tadašnji Savjet za privatizaciju je utvrdio da je država "nesporni" vlasnik zemljišta Solane čija je vrijednost procijenjena na 157 miliona eura.

Na osnovu toga je katastar 2022. upisao državu Crnu Goru kao vlasnika imovine Solane.

U rješenju Upravnog suda od juna ove godine taj upis se poništava uz obrazloženje da je država prije odluke o pravu svojine, trebalo da "inicira parnični postupak o vlasničkim pravima nad nepokretnostima".

U najkraćem, sud je utvrdio da se država nezakonito upisala kao vlasnik imovine Solane u Ulcinju.

Na području Solane postoji zgrada nekadašnje fabrike soli koja je u stečaju, preko 13 godina otkad se i ne bere so koja je preduslov za očuvanje biodiverziteta tog područja - jednog od najvećih staništa ptica.

Što kaže zaštitnica državnih interesaZaštitnica imovinsko pravnih interesa Crne Gore Bojana Ćirović za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da odluka Upravnog suda ne mijenja činjenicu da je zemljište Solane nesporno državno.

"To je utvrdio Vladin Savjet za privatizaciju", ističe Ćirović.

Ona smatra da aktuelna presuda neće promijeniti stav Savjeta za prema kojem je to zemljište državno.

"Mišljenje Savjeta je bilo da prilikom privatizacije nije plaćena tržišna naknada za akcije Solane. To znači da je ispunjen zakonski uslov da je zemljište svojina države. To je potvrđeno i od strane Vrhovnog suda", kaže Ćirović.

Što kažu zastupnici tužbe protiv državeNa drugoj strani advokat Solane u stečaju Slobodan Smolović, na osnovu čije žalbe je Upravni sud poništio upis države u vlasništvo, kaže za RSE, da sada Ministarstvo finansija treba da donese novo rješenje.

"Ono mora biti takvo da se uspostavi stanje prije nezakonitog upisa imovine na državu. A to je da se vrati pravo korišćenja zemljišta na Solanu. Ta imovina onda postaje stečajna masa i o njoj se odlučuje pred Privrednim sudom", navodi Smolović.

Naglašava da država do 2022. nikada nije bila upisana kao imalac prava svojine nad zemljištem Solane.

Takođe smatra da su kupci akcija Solane, prije 20 godina, kupili i imovinu na čije korišćenja je Solana imala pravo. A država je naknadno odbila da to pravo korišćenja pretvori u pravo svojine.

"Ako se kaže da je država sada vlasnik imovine, onda proizilazi da su akcije 2001. i 2004. izdate bez pokrića. Izdavanje akcija bez pokrića je krivično djelo. Praksa Suda u Strazburu je jasna – nema oduzimanja imovine bez pravične naknade", riječi su Smolovića.

On navodi da je država 2022. godine bez bilo kakve naknade upisala sebe kao vlasnika zemljišta:

"To je priča koja će da traje. Moje je mišljenje da sadašnji vlasnici kapitala ne mogu biti lišeni prava na naknadu ako se zemljište Solane prenese kao pravo svojine države Crne Gore", dodaje on.

Smolović kaže da se radi o kompleksnom problemu sa ciljem zaštita povjerilaca među kojima su radnici.

Ekolozi na strani državeEkološka aktivistkinja i arhitektica iz Ulcinja Zenepa Lika, više od decenije se bori da Solane ostane stanište evropskih ptica-selica.

U konkretnom slučaju smatra da Solana mora ostati državna.

Kako kaže, Upravni sud nije presudio da država nema pravo na tu imovinu, već je samo konstatovao da procedura, kojom se država upisala kao vlasnik, nije bila ispoštovana.

"Odluka Upravnog suda se odnosi na proceduru, a ne na suštinu. Ukida nezakonitu odluku, ali ne sprječava državu da drugim pravnim putem ospori vlasništvo Eurofonda", ističe Zenepa Lika.

Ona tvrdi da je Eurofond koji se "predstavljao kao investitor, zapravo sprovodio sistematsku pljačku".

"Pogoni su razmontirani, oprema prodata kao staro gvožđe, a milioni iz kredita trošeni su uz lažna obećanja", navodi Lika.

Naglašava da je Crna Gora danas jedina mediteranska zemlja koja ima solanu, a ne proizvodi so.

"Zašto? Zato što je cilj od početka bio jasan – betonizacija i pretvaranje prostora u zatvorenu enklavu za špekulante, a ne očuvanje prirodnog i tradicionalnog ambijenta namijenjenog proizvodnji soli", pita Lika.

Uz to smatra da je solana izgubila pravo korišćenja prestankom svrhe zbog koje je napravljena.

"A preduzeće 'Bajo Sekulić' je imalo samo pravo korišćenja zemljišta za proizvodnju soli. Onog trenutka kada je prestalo sa proizvodnjom, prestalo je i pravo na korišćenje", dodaje ekološka aktivistkinja.

Zenepa Lika kaže da je vrijeme da ključne institucije države stanu u zaštitu javnog interesa, prepoznaju značaj Solane i donesu pravedne, zakonite i odgovorne odluke.

Podsjećajući da je Crna Gora ustavno definisana kao ekološka država, kao takva ima obavezu i odgovornost da djeluje u cilju očuvanja prirodnog nasljeđa i biodiverziteta od globalnog značaja.