Podrška bez akcije: Ukrajinsko diplomatsko razočarenje u Briselu i Hagu

Ovo je mogla biti značajna sedmica u dugoročnoj želji Ukrajine da se pridruži Evropskoj uniji (EU) i NATO-u. Na kraju, nije.

Dok su se lideri obje Unije i Alijanse sastali na ključnim samitima u Briselu i Hagu, konačno članstvo Kijeva u obje zajednice trebalo je biti centralna tema ovih događaja.

Umjesto toga, Ukrajina nije ništa bliže pridruživanju, dok su brojne prepreke ratom razorene zemlje da se pridruži euroatlantskoj zajednici u potpunosti vidljive.

Vratimo se godinu dana unazad do washingtonskog samita NATO-a.

Baš kao i u Vilniusu prije godinu dana, Ukrajina je bila frustrirana što nije dobila poziv, ali je konačna deklaracija odjeknula širom zemlje.

"U potpunosti podržavamo pravo Ukrajine da sama bira svoje sigurnosne aranžmane i odlučuje o svojoj budućnosti, bez vanjskog miješanja. Budućnost Ukrajine je u NATO-u", potvrđeno je u tekstu, a zatim dodano: "Dok Ukrajina nastavlja ovaj vitalni rad, mi ćemo je nastaviti podržavati na njenom nepovratnom putu ka punoj euroatlantskoj integraciji, uključujući članstvo u NATO-u."

Joe Biden, tadašnji predsjednik SAD-a, nije bio voljan ići dalje, sa Kijevom koji je u direktnom sukobu s Rusijom.

Njemačka je tiho podržavala stav Washingtona, ali su topao jezik i tretman "počasnog gosta" prema ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom na samitu ukazivali na zemlju koja teži članstvu i koja će se uskoro transformirati u punopravnog saveznika.

Na ovogodišnjem samitu NATO-a u Hagu, scene nisu mogle biti više sumorne.

Biden više nije predsjednik. Na njegovom mjestu je Donald Trump, koji je godinama otvoreno odbacivao šanse Ukrajine za pridruživanje.

I nova realnost je vidljiva svuda.

Nije bilo Vijeća NATO-Ukrajina na nivou lidera. Niko nije otvoreno govorio o eventualnom članstvu Ukrajine i o tome nije bilo ni riječi u završnoj deklaraciji.

Umjesto toga, postojala je samo odredba da saveznici mogu računati finansijsku podršku Kijevu kao dio novog cilja vojne alijanse u pogledu potrošnje na odbranu.

Istina, Zelenski je bio prisutan na večeri na samitu. Sastao se sa svim relevantnim liderima, uključujući i bilateralni sastanak s Donaldom Trumpom koji je, prema svim izvještajima, prošao dobro. Trump je čak rekao da je ljubazan, otvorio se za potencijalne isporuke "Patriota" Ukrajini i čini se da je pokazao spremnost da izvrši pritisak na ruskog predsjednika Vladimira Putina da sjedne za pregovarački sto.

Ali u stvarnosti, Ukrajina nije dobila ništa konkretno, osim ljubaznosti.

Washington i dalje oklijeva sankcionisati Rusiju, Evropljani se ustručavaju od svog potpisanog prijedloga o smanjenju gornje granice cijene ruske nafte, a kada je u pitanju članstvo u NATO-u, Kijev je sada dalje nego što je bio prije godinu dana.

Činjenica da su zvaničnici rekli da je uspjeh to što Trump nije loše postupao sa Zelenskim i da se Ukrajinac nije žalio na nedostatak rezultata pokazuje koliko su niska bila očekivanja.

"Ne smatram samit neuspjehom za Ukrajinu. Naprotiv, dobili smo maksimum onoga što je realno moguće za danas", rekao je za Current Time Volodimir Fesenko, ukrajinski politikolog.

"Činjenica je da čak i u vrlo sažetom NATO komunikeu postoji posebna tačka o kontinuiranoj podršci Ukrajini u trenutnim uslovima – i to je upravo ono što nam treba. Ne neka apstraktna izjava ili nejasno obećanje da ćemo se pridružiti NATO-u u nekom nedefinisanom trenutku u budućnosti."

Na samitu EU u Briselu dan kasnije, priča o srušenim nadama bila je zastrašujuće slična.

Na istom junskom samitu 2022. godine, Ukrajina je dobila status kandidata za EU, a tačno prije godinu dana isti skup je odlučio da formalno započne pregovore o pristupanju.

Ove godine, deklarisani cilj i Kijeva i Brisela bio je zvanično otvaranje nekoliko od šest pregovaračkih klastera potrebnih za članstvo.

I Evropska komisija i 26 od 27 država članica EU vjeruju da je Ukrajina spremna za to, ali da je potrebna jednoglasnost da bi se to ostvarilo.

A do sada, Mađarska nije igrala u skladu sa tim. Naprotiv.

U pripremi za samit, mađarski premijer Viktor Orban predstavio je rezultate konsultativnog referenduma u toj centralnoevropskoj zemlji na kojem je preko 2 miliona ljudi, ili 95 posto onih koji su glasali, glasalo protiv članstva Ukrajine u EU.

Ulazeći na sastanak, rekao je da je "problem rat, ako integrišemo Ukrajinu, integrišemo rat". Na pitanje Radija Slobodna Evropa da li bi promijenio mišljenje ako dođe do prekida vatre, on je jednostavno odgovorio da ga nema.

Činjenica da su nacrti zaključaka samita samo za EU-26 bili unaprijed sastavljeni pokazuje da se blokada iz Budimpešte uzima zdravo za gotovo.

U tekstu se navodi da države članice pozivaju "Vijeće da preduzme sljedeće korake u procesu pristupanja u skladu s pristupom zasnovanim na zaslugama, s otvaranjem klastera kada se ispune uslovi. Primjećuje se procjena Komisije da je klaster osnova spreman za otvaranje. Evropsko vijeće će se vratiti ovom pitanju na svom sljedećem sastanku."

To je simbolična podrška Kijevu integraciji u EU, ali praktično ne znači ništa.

Takođe je indikativno da se Zelenski nije lično pojavio u Briselu, već se liderima obratio putem video veze.

Zvaničnici EU naveli su "logističke razloge" za njegovo odsustvo, što je neobično s obzirom na to da je uspio biti i u Hagu i da se dan ranije obratio Vijeću Evrope u Strazburu.

Iako postoje nade da bi Mađarska uskoro mogla popustiti, možda čak i kasnije ovog ljeta, većina evropskih zvaničnika priznaje da bi veto mogao trajati sve do mađarskih parlamentarnih izbora zakazanih za april 2026. godine, jer se pitanje ukrajinske integracije u EU sada uvuklo u nacionalnu debatu.

Takođe je indikativno da više nijedna zemlja EU nije vršila veći pritisak na Mađarsku da da zeleno svjetlo.

Ali postoje i druge stvari koje su sada važnije.

Uzmimo u obzir potrebu da se zemlja uključi kada je u pitanju dogovor o novim sankcijama Rusiji i da se obnove one uvedene u posljednje tri godine, što se dogodilo na samitu.

Ali onda u evropskim prijestolnicama postoji osjećaj da neke zemlje potajno osjećaju zadovoljstvo usporavanjem pristupanja Ukrajine EU.

I ovo ide dalje od Mađarske i Slovačke, koje su izrazile rezerve prema prebrzom napretku.

Poljska je nedavno izabrala novog predsjednika, Karola Nawrockog, koji se nije ustručavao kritikovati uvoz ukrajinskih poljoprivrednih proizvoda u EU ili pokrenuti trnovita historijska pitanja između Varšave i Kijeva. Češka bi na jesen mogla izabrati vladu koja bi bila odlučno manje entuzijastična prema Ukrajini općenito.

Najneposredniji susjedi Ukrajine jasno vide da će se Ukrajina boriti za iste fondove EU na koje računaju u narednim godinama. Čak i dalje na zapad, postoje rezerve prema prebrzom prihvatanju velike i siromašne zemlje uhvaćene u krvavom sukobu s nuklearnom supersilom.

Sam klub mora proći kroz reforme za takav dodatak porodici, a te reforme su i politički i finansijski bolne.

Za razliku od njene kandidature za NATO, članstvo Ukrajine u EU nije isključeno.

Ali ova sedmica je pokazala da bi ambiciozni cilj ulaska Kijeva u EU do 2030. godine možda morao biti revidiran. "Recimo samo da 2030-te zvuče sada izvedivije", kako je to rekao jedan diplomata.