Intervju: Iran je na 'početku revolucionarnog trenutka'

Iran je pogođen najvećim protestima protiv klerikalnog režima u posljednjih nekoliko godina, dok vlasti provode brutalne mjere kako bi ugušile rastuće nemire.

Masovni protesti na ulicama i štrajkovi trgovaca u bazarima – ključnim trgovačkim centrima u Iranu – podsjećaju na događaje koji su prethodili Islamskoj revoluciji 1979. godine.

Radio Farda (Iranski servis RSE) razgovarao je s Jackom Goldstoneom, profesorom javne politike na Univerzitetu George Mason i jednim od vodećih svjetskih stručnjaka za revolucije i društvene promjene, o tome da li trenutni događaji u Iranu mogu dovesti do kraja Islamske Republike.

RSE: Neki posmatrači kažu da je Iran u predrevolucionarnom ili revolucionarnom stanju. Šta zapravo čini revoluciju?

Jack Goldstone: Da bi revolucija počela, veliki broj ljudi mora osporiti autoritet režima i zahtijevati da se on okonča. To se već dogodilo. Dakle, nalazimo se na početku revolucionarnog trenutka. Ali mnogo puta smo to vidjeli u Iranu, i režim je bio brutalan koliko je potrebno da zaustavi proteste.

Ovaj put čini se da je prijetnja režimu najveća jer su svi uključeni. Glavni grad, manji gradovi, stariji, mladi, trgovci u bazaru zatvaraju svoje radnje. Po mom mišljenju, ovo su najrasprostranjeniji protesti, i geografski i po različitim grupama, koje sam vidio od masovnih protesta nakon spornih predsjedničkih izbora 2009. godine.

RSE: Spomenuli ste da je potreban "veliki broj" ljudi koji osporavaju autoritet klerikalnog režima da bi se to nazvalo revolucijom. Koliki procenat stanovništva mora biti na ulicama da bi se to smatralo revolucijom?

Goldstone: Ne postoji [tačan] broj. Možete imati revoluciju i s jednim trgom punim ljudi, recimo 100.000 ljudi, ako to uplaši vladara i on pobjegne – kao što se desilo u Ukrajini. Dakle, nema određenog broja. Ono što je važno za uspjeh ili neuspjeh revolucije jeste odlučnost Islamske revolucionarne garde, Basija [paravojne snage] i svih drugih snaga koje [vrhovni vođa] ajatolah Ali Hamenei može mobilizirati.

RSE: Samo zato što je ovo, kako kažete, "početak revolucionarnog trenutka", ne znači da će uspjeti, zar ne?

Goldstone: Da, revolucija je proces. Može početi, može stati, može propasti, može uspjeti. Može čak uspjeti pa biti poništena.

RSE: U slučaju Irana, koji faktori bi mogli dovesti do revolucije?

Goldstone: [Hamenei] je cijeli život proveo braneći revoluciju. Smatra da je njegova sveta dužnost zaštititi revoluciju. Dakle, učinit će sve što je potrebno. Pitanje je: hoće li različite grupe kojima naredi da pucaju na demonstrante sada slijediti te naredbe? U prošlosti su to uvijek činile, ali obično protiv određenih grupa – bilo studenata, ili samo ljudi u glavnom gradu, ili u određenim provincijama, ili samo žena.

Sada se čini da su uključeni gotovo svi. To otežava Basiju, pa čak i Revolucionarnoj gardi, da pucaju na demonstrante jer sve više osjećaju da demonstranti predstavljaju sve, a ne samo jednu određenu [društvenu grupu].

RSE: Kako na sve to utiče ekonomska kriza u Iranu, međunarodni pritisak i 12-dnevni rat s Izraelom prošle godine?

Goldstone: Mislim da sada, nakon toliko godina ekonomskih neuspjeha, potpunog kolapsa valute i nesposobnosti da zaštiti Iran od stranih napada, režim je izgubio kredibilitet i legitimitet kod većine stanovništva. Jednostavno nije ispunio ono zbog čega je revolucionarni režim došao na vlast. Ne čini Iran sigurnim; ne čini Iran stabilnim. Ne osigurava ljudima egzistenciju.

Dakle, mislim da postoji opšte nestrpljenje, bijes i odbacivanje koje je sada dostiglo viši nivo nakon izraelskih napada i masovnog pada valute nego što smo vidjeli ranije.

Niko ne zna da li je Revolucionarna garda izgubila vjeru u režim. Ako jeste, onda bi mogli tražiti od Hameneija i klerika da se povuku dok oni pokušavaju formirati novu vladu.

RSE: Da li protestima treba vođa da bi se to nazvalo revolucijom?

Goldstone: U ovom trenutku, sljedeći korak je da protesti nastave rasti i da ljudi vide može li režim okupiti dovoljno represivnih snaga da ih obuzda. Trenutno to niko ne zna. Situacija je vrlo slična Egiptu u januaru 2010. kada su se ljudi okupili na Trgu Tahrir. Niko zapravo nije znao hoće li vojska podržati narod ili režim. To smo saznali tek nakon što se sve počelo odvijati.

Dakle, mislim da je isto sada [u Iranu]. Postoji ogromna nada za promjene. Ali dok ne saznamo hoće li Revolucionarna garda nastaviti podržavati režim svom snagom ili ne, ne znamo šta će se dalje desiti.

RSE: Hoće li politika Sjedinjenih Država ili drugih zemalja igrati ulogu u tome šta će se dogoditi u Iranu?

Goldstone: Mislim da ne može igrati značajnu ulogu. U ovom trenutku, sve je između naroda Irana, rukovodstva i vojske. Amerika će posmatrati; Evropa će posmatrati. Reći će da podržavaju promjene. Ali sada će se u narednih 48 do 96 sati dogoditi stvari koje će pokazati hoće li vojska ostati ujedinjena u odbrani klerikalnog režima ili će se početi dijeliti. Neki će se povući, neki će podržati promjene.

Mislim da ćemo u naredna dva do tri dana saznati hoće li vojska djelovati jednako odlučno kao u prošlosti. Tokom protesta 2022. [Žena, život, sloboda], vojska je ubila stotine ljudi, uhapsila na hiljade. Sada bi morala učiniti isto, možda čak i više.

Dakle, vidjet ćemo jesu li spremni na to ili ne. Što se tiče Hameneija, on krivi strani uticaj. Pokušava prikazati demonstrante kao neprijatelje nacije. Ali mislim da trenutno nema ništa što može reći da promijeni tok događaja. I ako se ne suoče s vrlo snažnim, represivnim odgovorom, mislim da će protesti nastaviti rasti.

*Ovaj intervju je uređen radi dužine i jasnoće.Priredila Elvisa Tatlić