Hoće li SDSS proširiti svoj birački potencijal?
KOMENTAR MARKA ŠPOLJARA - Iako lider srpske zajednice u Hrvatskoj Milorad Pupovac nije uspio postati “prvi Srbin u Bruxellesu”, čelnik SDSS-a ipak treba biti zadovoljan rezultatima nedjeljnih izbora za Europski parlament. Njegova stranka na te je izbore izašla samostalno i osvojila 2,66 posto glasova - više od većine ostalih parlamentarnih stranaka koje su odlučile svoju snagu testirati samostalnim izlaskom pred birače.
Iako lider srpske zajednice u Hrvatskoj Milorad Pupovac nije uspio postati “prvi Srbin u Bruxellesu”, čelnik SDSS-a ipak treba biti zadovoljan rezultatima nedjeljnih izbora za Europski parlament. Njegova stranka na te je izbore izašla samostalno i osvojila 2,66 posto glasova - više od većine ostalih parlamentarnih stranaka koje su odlučile svoju snagu testirati samostalnim izlaskom pred birače.
Manje od SDSS-a dobili su njihovi partneri iz vladajuće većine - HNS je osvojio 2,6 posto, Bandićeva stranka 1,97, Čačićevi Reformisti 0,92, a HSLS samo 0,54 posto glasova.
Više do 28 tisuća glasova koje je dobila SDSS-ova lista te 12 tisuća preferencijalnih glasova za Milorada Pupovca upućuju na zaključak da će “vječni” Pupovac i njegov SDSS i na idućim parlamentarnim izborima igrati zapaženu ulogu. SDSS-ova kampanja bila je pogođena, imala je elemente provokacije i dobro je komunicirala s biračima. S ćirilično-latiničkih natpisa na plakatima postavljalo se (retoričko) pitanje kako je biti Srbin u Hrvatskoj, a zaštitno lice SDSS-ove kampanje nije bio Pupovac. Bio je to nestranački kandidat na njihovoj listi, istaknuti lijevi intelektualac, profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti Dejan Jović. Bio je drugi na listi i osvojio je 4252 glasa. Razumno je zaključiti da za Jovića nisu glasali samo hrvatski državljani srpske nacionalnosti nego i etnički Hrvati lijeve provenijencije koji su u Joviću, eto, prepoznali najboljeg čovjeka koji će u Bruxellesu zastupati njihove interese i ideološke pozicije.
Je li taj iskorak SDSS-a s Jovićem kao nestranačkim kandidatom bio samo jednokratan lov na glasove izvan strogo etničkog bazena, ili prva manifestacija dugoročnije, strateške odluke da se ubuduće natječu - osim u dvanaestoj, manjinskoj - i u ostalih deset “hrvatskih” izbornih jedinica? Naime, i dosad se SDSS znao na parlamentarnim izborima natjecati i na manjinskoj i na općoj listi, ali to je uvijek bilo strogo lokalizirano - primjerice, 2011. godine u devetoj jedinici natjecali su se samostalno, a 2015. opet u istoj jedinici u sklopu SDP-ove koalicije. Ali ne i u ostalim jedinicama.
Nakon Jovićeva i Pupovčeva rezultata na euroizborima otvara se pitanje hoće li se iduće godine SDSS u sklopu neke lijevo-liberalne koalicije natjecati u svih deset “hrvatskih” izbornih jedinica? Drugim riječima, hoće li SDSS pokušati proširiti svoj birački potencijal koji se dosad svodio isključivo na srpsku manjinu u Hrvatskoj?