Macron s EU po francuskom ukusu gradi temelje za budući utjecaj
ANALIZA - Nakon što se dvije godine borio da bude po njegovom u Bruxellesu, Emmanuel Macron može reći da je postigao rijetku pobjedu u posredovanju o dogovoru novog europskog vodstva, što je znak da bi francuski predsjednik u narednim godinama mogao proširiti svoj utjecaj.
Nakon što se dvije godine borio da bude po njegovom u Bruxellesu, Emmanuel Macron može reći da je postigao rijetku pobjedu u posredovanju o dogovoru novog europskog vodstva, što je znak da bi francuski predsjednik u narednim godinama mogao proširiti svoj utjecaj.
Nakon tri dana mučnih razgovora europski vođe u utorak su prihvatili prijedlog Macrona da se Francuskinja Christine Lagarde smjesti na čelo Europske središnje banke, a Njemica Ursula Von der Leyen na čelo Europske komisije.
Francuski vođa predložio je dan ranije Angeli Merkel ženski dvojac desnog centra, otkrivaju izvori iz EU, i ponudio njemačkoj kancelarki častan način odustajanja od svog favorita Manfreda Webera kojemu se Macron snažno protivio.
Postava koja uključuje belgijskog premijera Charlesa Michela na čelu Europskog vijeća, institucije s ključnom ulogom u posredovanju između EU lidera te Španjolca Josepa Borrella koji govori francuski na mjestu šefa europske diplomacije također ima izrazito francuski ukus.
"On je bio ključan da se dobije podrška za Von der Leyen na čelu Komisije, njegov liberalni saveznik Michel dobio je Europsko vijeće, Lagarde je postavio za Europsku središnju banku, dok Borrell i Von der Leyen također tečno govore francuski", rekao je europski diplomat za Reuters.
Unatoč dobroj volji europskih vođa nakon njegova izbora 2017., francuski eurofil imao je poteškoća s guranjem svoje ambiciozne želje za daljnom integracijom eurozone, a samostalno je stajao i s pitanjima poput Brexita i trgovinske politike, pri čemu je naišao na protivljenje Njemačke i štedljivih sjevernih europskih zemalja.
Od izbora za Europski parlament u svibnju, nakon kojih je Macron dobio odlučujuću riječ u formiranju liberalne političke grupacije "Obnovimo Europu" koja je neophodna za formiranje većine u parlamentu, francuski predsjednik sada ima dovoljno saveznika da ga se može i čuti, kažu analitičari.
Zajedno s liberalnim i vođama lijevog centra, uključujući španjolskog premijera Pedra Sancheza, Portugalca Antonija Coste, Belgijca Michela i Luksemburžanina Xaviera Bettela, postao je protuteža Berlinu.
"On je sada u središtu igre, ali i u središtu europskog političkog spektra", rekao je Eric Maurice, čelnik bruxelleskog instituta Zaklade Schuman.
"S odgovarajućim predsjednikom Europske komisije, većim utjecajem u Europskom parlamentu i saveznicima u Europskom vijeću, možemo pretpostaviti da će sada moći progurati promjene", dodao je Maurice.
Još jedan razlog Macronova uspjeha je lukava diplomacija. Nije lako otkrivao svoje karte i odbijao se založiti za jednog kandidata unatoč tomu što je pregovarač za Brexit, Francuz Michel Barnier često spominjan kao favorit za čelnika Komisije.
"Uspio je održavati svojevrsnu konstruktivnu dvosmislenost i bio je dovoljno pametan da ne gura Barniera", rekao je Maurice.
Drugi europski vođe bili su manje oprezni i platili cijenu.
"Činilo se da je imao plan B, ali nisam siguran da je to bio slučaj sa Sanchezom, koji se suočava s ljutnjom socijalista zbog odustajanja od Timmermansa kao i Merkel, koja je naišla na pobunu EPP-a već u nedjelju poslijepodne”, rekao je europski diplomat.
"Ovo je dobar rezultat za Francusku", rekao je francuski diplomat u srijedu po završetku summita.