POBJEGLA OD MONSTRUOZNOG MUŽA NAKON ŠTO JU JE HTIO OBJESITI Ženu i djecu zlostavljao godinama, mjesec dana nakon njihova bijega ubio svoju ljubavnicu

SPAS NAŠLA U SIGURNOJ KUĆI - U Sigurnoj kući Istra, koja ima dva stana na dvije različite lokacije ukupnog kapaciteta od 16 mjesta, dosad je bilo smješteno 312 osoba, od čega 193 žene, a ostalo su njihova djeca. Osim smještaja i hrane pružena im je psihološka podrška, pravni savjeti i druga pomoć. Neke su žene izbjegle sigurnu smrt zahvaljujući tome što su se ohrabrile i javile, no neke priče doista ostavljaju bez riječi.

U Sigurnoj kući Istra, koja ima dva stana na dvije različite lokacije ukupnog kapaciteta od 16 mjesta, dosad je bilo smješteno 312 osoba, od čega 193 žene, a ostalo su njihova djeca. Osim smještaja i hrane pružena im je psihološka podrška, pravni savjeti i druga pomoć. Neke su žene izbjegle sigurnu smrt zahvaljujući tome što su se ohrabrile i javile, no neke priče doista ostavljaju bez riječi.

Jednu takvu donosi Glas Istre o ženi koja je jedva spasila život bijegom od nasilnika koji je mjesec dana nakon njezina odlaska ubio svoju ljubavnicu. Dogodilo se to prije desetak godina u Bonacima kraj Poreča. Ženu je monstrum doveo iz inozemstva u svoju kuću u Istri na osami premda je bio stariji od nje gotovo 30 godina. Nije znala hrvatski, nije imala posla, ali nije imala ni puno izbora jer je potekla iz jako siromašne obitelji iz koje su je roditelji zapravo prodali. 

Dobili su djecu, no on nije prestajao piti. Godinama su i ona i djeca bili izloženi neviđenom svakodnevnom psihičkom, fizičkom i seksualnom zlostavljanju tog nasilnika. Jedne večeri uspjela je pobjeći jer se napio i pao pa je nije dohvatio iako joj je prijetio da će je objesiti. Pobjegla je kod susjede koja ju je potom odvezla u pulski Centar za socijalnu skrb.

Portir joj je ondje rekao da utorkom ne rade sa strankama nakon čega su se ponovno skupa uputile za Rovinj u Centar za socijalnu skrb. Iz Rovinja su nazvali Sigurnu kuću gdje se sklonila, a djecu su socijalne radnice skupile s policijom.

Oporavak je trajao dugo, a vjerojatno još i traje. Trebalo im je dosta vremena da počnu normalnije živjeti, bez straha i trauma. Ona je morala učiti hrvatski da bi se mogla zaposliti i osamostaliti.

Protiv obiteljskog nasilnika je podnijeta tužba za brojna kaznena djela i sudski je proces trajao. Premda je žena na sudu svjedočila satima, sutkinja ju je pozivala više puta, ali ni nakon nekoliko godina nasilnik nije bio ni dana u pritvoru. Nekad zlostavljana samohrana majka nikad nije dobila ni kune alimentacije premda je sutkinja utvrdila na njegovom računu enormno bogatstvo. No, nije reagirala, a kasnije je s računa novac nestao. Nasilnik je tvrdio da ga je prokockao i to je prošlo na sudu. 

Čak je uspio ishoditi povremeno viđanje svoje djece uz nadzor treće strane. Djeca su ga se bojala, a čak ih je i na tim susretima uspio traumatizirati oduzimajući im igračke koje im je trenutak prije donio.

Kasnije je još ispričala da je prva žena tog čovjeka pobjegla od straha, ne pitajući ni za stan koji mu je ostao, jer ju je znao vezati špagom za auto i vući po njivi.

Danas je spomenuta žena, žrtva nasilja, pronašla svoj mir i drugi dom zajedno sa svojom djecom, no kako je rekla Jadranka Černjul, koordinatorica Sigurne kuće Istra, pravosuđe je zakazalo i nije napravilo apsolutno ništa.

- U ovom slučaju pravosuđe nije napravilo apsolutno ništa. Nasilniku se nije ništa dogodilo, dok je žena bila pozivana na državno odvjetništvo, davala je nebrojeno puta iskaze po tri, četiri i pet sati. Vještačili su i djecu, a ona je kao strana državljanka bila stigmatizirana nebrojeno puta. Samo njega nisu ništa pitali jer on kao nije uračunljiv i star je pa nije završio u pritvoru, premda je fizički zlostavljao djecu kao i nju pred djecom. Vrijeme je prolazilo, zatim se sutkinja promijenila i dođe netko novi koji opet hoće čuti cijelu priču. Policija i socijalni radnici naprave svoj posao, ali frustrira nas sporost pravosuđa. Mi živimo s tim ženama i sve se odradi, ali kada treba pravosuđe nešto konkretno poduzeti tada ono zakaže - rekla je za Glas Istre.

Gotovo se svakodnevno žene javljaju za neku vrstu pomoći.

- Svakako koristimo priliku podsjetiti da je prijaviti nasilje u obitelji, moralna obveza svih građana, a zakonska djelatnika socijalne skrbi, zaposlenika u odgojno-obrazovnim ustanovama, stručnih radnika zaposlenih u vjerskim ustanovama, humanitarnim organizacijama ili organizacijama civilnog društva i sve druge stručne osobe koje u svom radu dolaze u kontakt sa žrtvama nasilja u obitelji te su u svom radu došle do saznanja o nasilju u obitelji. Nasilje se može prijaviti i anonimno - poručila je Nataša Vitasović, glasnogovornica Policijske uprava istarske za Glas Istre.