FOTO: SENZACIJA NAKON ŠEST GODINA PROUČAVANJA Dvojica stručnjaka otkrila tajnu Eufrazijeve bazilike u Poreču
ČUVENA CRKVA - Bilo je oko 18 sati kada je na dan Velike Gospe, 15. kolovoza 2012., slovenski arhitekt Janko Rožič ušetao u porečku Eufrazijevu baziliku, jednu od najstarijih i najbolje sačuvanih bizantskih crkvi na Sredozemlju, koju je dao podići glasoviti biskup Eufrazije u doba cara Justinijana.
Bilo je oko 18 sati kada je na dan Velike Gospe, 15. kolovoza 2012., slovenski arhitekt Janko Rožič ušetao u porečku Eufrazijevu baziliku, jednu od najstarijih i najbolje sačuvanih bizantskih crkvi na Sredozemlju, koju je dao podići glasoviti biskup Eufrazije u doba cara Justinijana.
Dan je bio sunčan, bez oblačka. Uskoro je opazio kako sunčeva svjetlost u bazilici, koja u večernjim satima prodire kroz tri prozora zapadnog pročelja, neposredno prije mise obasjava oltar i biskupsku katedru. U sljedećem trenutku svjetlost se kretala prema prikazu Marije na desnoj strani baldahina. Nakon što se sunce potom sakrilo iza zvonika u trajanju od 15 minuta (taj zvonik je bio izgrađen u 16. st.), pojavilo se točno na ikoni arkanđela Gabrijela, koji navješćuje Mariji na lijevoj strani istoga baldahina. Na dan Velike Gospe, shvatio je slovenski arhitekt, sunce je pripovjedač Marijinog uznesenja u nebesa.
Rožič je potom otišao kući u Ljubljanu, gdje radi u vlastitom birou, istražuje stare majstorske principe i predaje na mariborskom Fakultetu za građevinu, prometno inženjerstvo i arhitekturu. Nije, međutim, mogao prestati razmišljati o svom nalazu. Jesu li stari majstori graditelji doista toliko precizno vodili računa o svjetlosnim situacijama u bazilici, ovisno o kršćanskom kalendaru? Postoji li šansa da sunce, upravo kao na Veliku Gospu, na ostale kršćanske blagdane pada na pripadajuću ikonografiju?
Razmišljanja
- Ja sam tada neosporno shvatio da blagdan Velike Gospe na jedan način oslikava sunce, da svjetlost tu igra aktivnu ulogu. To me oduševilo. Vraćao sam se na Veliku Gospu u baziliku i opet to promatrao, a nakon što mi se u istraživanju 2013. godine priključio Jonel Kolić, koji je došao kod mene u biro na studentsku praksu, došli smo do hipoteze da je bazilika osmišljena kao svojevrstan kršćanski kalendar. Jonel se odmah zainteresirao za temu te je uz pomoć 3D modela, koji je izradio, provjerio kako svjetlost pada na ostale važne datume te u koliko sati se to događa. Nakon sastanka s kancelarom porečko-pulske biskupije Sergijem Jelenićem, dobili smo potporu u smislu da smo mogli ulaziti u baziliku i fotografirati naše istraživanje te mu ovom prilikom zahvaljujemo - prisjeća se Janko Rožič početka suradnje sa svojim kolegom, čiji će se modeli pokazati ključnima u ovom istraživanju, koje redefinira naše znanje o tome kako su stari graditelji pristupali arhitektonskim rješenjima bazilika.
- Nakon prvog dana, kada je Janko to uočio, pretpostavili smo da svaki kardinalni dan - Mala Gospa, Velika Gospa, Božić, Navještenje i Solsticij - ima svoju svjetlosnu situaciju. Počeo sam razmišljati o tome kako bi bilo zanimljivo izraditi 3D virtualni model svega, tako da vidimo kakvo je bilo stanje u 6. st., kada je izgrađena crkva.”
Potvrdili hipotezu
- Htjeli smo vidjeti stanje prije kasnijih faza dogradnje, prije negoli je dodan zvonik u 16. st. na zapadnoj strani baptisterija ili kapela na južnoj strani bazilike, koje su bile izgrađene u 18. i 19. stoljeću, što je donekle utjecalo na način na koji sunce prodire u crkvu. S takvim modelom mogli smo vidjeti što se događa u bazilici svaki dan sa svjetlošću, i to bez hladovine zvonika, sakristija itd. Model nam je pokazao da sunce, koje sja kroz tri prozora na zapadnom pročelju, prije izgradnje zvonika obasjava pojedine ikone na različite datume s čak tri sunčeva snopa, od kojih je jedan uvijek vodeći, odnosno sja na ikonu koja je taj dan slavljena, dok ga ostala dva snopa prate i sijaju po drugim stranama unutar sakralnog prostora, obasjavaju biskupski tron, biskupsku klupu itd. - pojašnjava arhitekt Jonel Kolić, Istrijan iz Manjadvoraca, svoje modele koji su potvrdili hipotezu Janka Rožiča, ali i omogućili da se vidi razlika u svjetlosnoj igri između stanja originalne bazilike u 6. st. i onog današnjeg, koji uključuje elemente izgrađene u kasnijim stoljećima.
Kada su Rožič i Kolić u drugim prilikama na važne kršćanske datume posjećivali Eufrazijevu baziliku, uvjerili su se da se svjetlost ponaša upravo onako kako je predvidio model. Doduše, zbog kasnije izgrađenih elemenata ta se svjetlost ne prostire u tri snopa kao u 6. st., no danas je prisutan jedan sunčev snop koji punktualno i precizno osvjetljava pojedine ikone na važne kršćanske datume. Primjerice, 21. prosinca započinje jedna indikativna svjetlosna igra, koja traje sve do Božića. Tijekom tih najkraćih dana u godini sunce je dovoljno nisko da prodre do najviših dijelova unutarnjeg prostora bazilike. U tim je danima moguće vidjeti sunčeve zrake kako se kreću po rubu trijumfalnog luka te nestaju nakon što posvijetle prikaz Isusa koji kruni prezbiterij s riječima: “EGO SUM LUX VERA”.
Točno u podne
Na Malu Gospu, 8. rujna, u 6. st., kada je bazilika imala originalne južne prozore, točno u podne bile su osvijetljene baze devet stupova sjevernih arkada. U večernjim, pak, satima, nisko sunce najprije osvijetli prikaz Navještenja na sjevernom zidu središnje apside. Nedugo nakon toga, posljednje sunčeve zrake završe na središnjoj ikoni apsidalnog mozaika - Djevici Mariji s Isusom.
Pogledajmo i svjetlosnu situaciju na dan katoličke svetkovine Navještenja, događaja u kojemu je arkanđeo Gabrijel navijestio Blaženoj Djevici Mariji da će začeti Isusa po Duhu Svetom.
Na taj dan arkanđeo Gabrijel, koji pruža ruku prema Mariji u prizoru Navještenja u mozaiku prednje strane ciborija, biva osvijetljen dva puta tijekom podnevnih sati.
Sunce na anđelima Osvjetljuje ga sunce kroz južne prozora srednjega broda. U 6. stoljeću, pak, kad je tih južnih prozora bilo 9, sunce je triput osvjetljavalo anđela. Na ljetni solsticij, 21. lipnja, podnevno sunce posvijetli točno longitudinalnu os bazilike, dok u 12.30 h osvijetli baptizemalni bazen krstionice.
- Svjetlosne situacije koje smo dobili uz pomoć modela provjeravali smo i fotografirali tijekom 2016. i 2017. godine. One su, dakle, sljedeće: sunčeva svjetlost 25. ožujka (Navještenje) osvijetli arkanđela Gabrijela, 21. lipnja (ljetni solsticij) usmjerena je na longitudinalnu os bazilike i baptizemalni bazen, 15. kolovoza osvijetli oltar, biskupsku katedru i prikaz Navještenja na ciboriju, 8. rujna (Mala Gospa) osvjetljava Bogorodicu s djetetom, a 25. prosinca (Božić) prikaz Isusa Krista na vrhu trijumfalnog luka - govore arhitekti, dodajući kako njihovo istraživanje dokazuje da se s padom Konstantinopola izgubilo nešto dublje - jedan odnos prema gradnji koji uključuje svjetlost koja ujedinjuje kršćansku ikonografiju i kozmičke ritmove, što renesansna obnova antike nije uspjela primijetiti i rekonstruirati.
- Mi ne možemo točno znati kada su se izgubila ta znanja, ali sunce je u arhitekturi oduvijek bilo bitno, ono stvara atmosferu. No, izuzetno je da su ti graditelji toliko rano, dakle u 6. st., napravili ne samo sunčani sat, već i sunčani kršćanski kalendar u bazilici, i to tako da sama ikonografija korespondira sa sijanjem sunca i tako svjetlost priča priču - govori arhitekt Rožič pa nadodaje kako se svjetlosne situacije koje je otkrio s Jonelom, a koje danas može vidjeti svatko, događaju na jedan “izuzetno duhovno dubok, estetski pun i osjećajan način”. I mi smo svjedočili toj svjetlosti na blagdan Velike Gospe, kada smo s Rožičem i Kolićem posjetili Eufrazijevu baziliku te se uvjerili - nešto iza 15 sati sva je ikonografija u bazilici u mraku, osim ikone Gospe, koja je lijepo osvijetljena na baldahinu, što se doima nevjerojatnim prizorom.
No, jesu li svjetlosne situacije bile praksa tog doba ili se radi o invenciji i naporu onodobnih graditelja Eufrazijane?
Kompleksna obnova
- Već je Predeufrazijana bila postavljena na sličan način, neki zidovi su ostali isti. Eufrazije je renovirao i dogradio crkvu koja je tu stajala prije. Najvažniji dodatak mu je bio prije svega baš taj apsidalni dio i vjerujem da su neke takve igre sa sunčevom svjetlošću postojale i prije. Ipak su stari majstori u antici uvijek na to obraćali pažnju. Vjerojatno se tu radilo u eksperimentalnoj metodi - kada su gotovo izgradili baziliku, sačekali su godinu ili dvije da preispitaju kako pada sunce ne bi li mogli završiti gradnju - smatra Rožič te napominje da je i za današnje stanje tehnologije i tehnike gradnje to vrlo kompleksan zadatak, a kamoli za ono doba.
Što je, dakle, zaključak njihova istraživanja “LUX VERA”, koje su ekskluzivno podijelili s Jutarnjim listom?
- Shodno svim istraženim svjetlosnim i prostornim principima, moguće je ustanoviti da je cjelokupni kompleks Eufrazijane s bazilikom, atrijem i baptisterijem izuzetna arhitektonska kompozicija, svjetlosni medij koji ujedinjuje kršćansko vrijeme i sveti prostor - završili su arhitekti.