MLADA HRVATSKA UMJETNICA ZA JUTARNJI Moje slike vibratora brišu s društvenih mreža! Iz protesta ću ih izložiti u galeriji da se svi mogu doći zgražati

ATELIER MI JE MOJ KREVET - Švedski brend Lelo donio je revoluciju na tržište ženskih intimnih dodataka ili, kako se često kolokvijalno kaže, igračaka. Vibratori kod njih nisu divljajući komadi plastike, nego pravi dizajnerski, elegantni komadi izrađeni od najfinijih silikonskih materijala u koje je integrirana tehnologija simulacije soničnim impulsima.

Švedski brend Lelo donio je revoluciju na tržište ženskih intimnih dodataka ili, kako se često kolokvijalno kaže, igračaka. Vibratori kod njih nisu divljajući komadi plastike, nego pravi dizajnerski, elegantni komadi izrađeni od najfinijih silikonskih materijala u koje je integrirana tehnologija simulacije soničnim impulsima.

Estetika im je jedan od prioriteta, a u njihove visoke vizualne kriterije uklopio se i rad naše ilustratorice Tee Jurišić. Tea je, naime, napravila 24 ilustracije za osam Lelo proizvoda. Njezine radove možete pronaći na Lelo web stranici i svojevrsni su “how to use” priručnik za određene proizvode.

- Lelo tim je zapazio moj rad negdje na internetskim proplancima, vjerojatno na kreativnoj platformi Behance, ili na Instagramu, gdje redovito objavljujem gotovo sve svoje radove te su me nazvali zbog ilustracija njihovih proizvoda - kaže nam Tea koja radove, osim vlastitim imenom, potpisuje i kao Kvar Illustration.

Zgražanje javnosti

Kako nam kaže ova mlada umjetnica, njezini su crteži izazvali zanimanje, ali i zgražanje javnosti.

- Pojedine su ilustracije administratori izbrisali s društvenih platformi. Smatram da je to pogrešno, jer sam u izvedbi konstantno razmišljala o tome kako ilustracije prikazati dovoljno erotično da opišu primjenu intimnih igračaka, ali uz određena vizualna ograničenja, da erotika ne skrene pozornost s proizvoda. Uostalom, puno je gorih stvari od tvrde erotike na društvenim mrežama, a na to nitko ni da trepne. Kao protest cenzuri, vjerojatno ćemo radove printati na velike formate i izložiti u galeriji, da se svi mogu doći zgražati - najavljuje.

Svoje koloritom bogate i maštom neograničene ilustracije radila je u vektorskom programu za crtanje, u udobnosti svojega kreveta koji je, kaže, “u tom razdoblju poslužio kao atelijer”. - Vjerojatno je postojala i poveznica između intime prostora za spavanje i intime tematike ilustracije - kaže pa dodaje da joj je rad na ovome projektu znatno promijenio pogled na ljudsko tijelo.

- Ovo je bilo prvi put da sam se u radu susrela s takvim motivom. Kao i svaki student Akademije, više od četiri godine sam crtala i slikala nago ljudsko tijelo u svim pozama i stilovima, ali ovo je ipak nešto drukčije - intima je na sasvim drugoj razini, jer se, za razliku od crtanja samog akta, pristupa i određenoj akciji, postupku, činu. Naracija je ovdje puno izraženija zbog toga što takva vrsta intimne akcije ima početak, kulminaciju i kraj, iz nje se može izvesti maštovita priča - kaže nam.

Nevidljivi detalji

Tea kaže da bi svoj stil opisala kao promjenjiv, iako je sigurna da bi se rijetki od promatrača složili s njom. - Osobno vidim detalje, nijanse, boje i ideje koje su u konstantnom pokretu i preobrazbi. Mislim da će neke stvari ipak ostati iste dugo, a to su želja za igrom, potreba da se naglase minorni detalji koji će tek na drugi pogled izmamiti onaj promatračev ‘oh’. Volim iznenaditi sebe pa tako i publiku. Teme koje me vesele najčešće su prožete narativnim sekcijama, jako volim koristiti metaforu i motiv rastegnuti, da se shvaća na više načina. Ako promatramo vizualni dio mog ‘stila’, rekla bih da je u posljednje vrijeme pod utjecajem fovizma, barem što se tiče kolorita.

Radu pristupam tako da glavnu, a često i jedinu skicu složim u glavi, vidim je jasno i najčešće ne odstupam od nje. Ne volim prvu ideju prenositi na papir kao skicu i ponavljati kao završni rad nego je direktno, pomalo i agresivno volim odmah graditi kao finalnu - priča i dodaje da govori primarno o ilustracijama koje radi iz gušta, dok je s narudžbama, kaže, ipak gotovo nemoguće raditi bez skica.

A narudžbi je, osim ove iz Leloa, imala prilično. Radila je, među ostalim, ilustracije za izbore u parlament EU, potom one za znanstveni časopis Elementi, ilustrirala je narodne izreke za L’Orealov projekt, surađivala s Adris grupom te Bruketom & Žinićem te izrađivala razne ilustracije za naslovnice magazina. Nekad radi minijature, a bez problema prihvaća i muralske projekte. Napravila je jedan na Trondheim Gatekunstu u Norveškoj i Big Berryju u Sloveniji, ali i jedan na Laubi. - Mural na Laubi je bila lijepa, ali izazovna priča jer su u razdoblju izvedbe već počele ljetne vrućine, a zid na kojem sam radila me je mrzio.

Početnu ideju sam izmijenila do neprepoznatljivosti zbog konstrukcije i teksture zida. Mogu reći da sam nakon takve vrste akcije pripremljena na sve - kaže nam i dodaje da su joj velike dimenzije izazovnije, ali samim time i primamljivije. Iz svakog je projekta, kaže, naučila nešto, čak i kad su kretali u pogrešnom smjeru. - Od nekih naizgled loših odluka na kraju ispadne vrhunska priča.

Primjerice, jednom sam radila ilustraciju ‘Dalmatinska mitologija’. Rad je započeo seriju ‘Balkantropologija’ i bio je namijenjen jednom kolekcionaru starih razglednica Dalmacije, koje je želio objediniti u monografiji, uz odabir pet ilustratora koji će Dalmaciju prikazati na svoj način. Priča je naizgled neslavno završila time što je dotični gospodin odbio honorirati moj rad i izbrisao me sa svih mreža. No, rad je godinu dana kasnije otkupila banka. Možda mu je sada i žao - kaže Tea.

Zauvijek nezamjenjivi

Takve su priče ipak u manjini. U posljednje vrijeme radi s profesionalcima koji dolaze sa svih strana svijeta, a koji su “odavno shvatili da ilustracija može biti posao, a ne samo hobi, što je mišljenje brojnih ljudi u našemu okruženju”. - Na mladim je ilustratorima i ostalim vizualnim umjetnicima da probaju probuditi svijest o tome koliko je umjetnost bila važna tijekom povijesti i koliko je važna danas.

Njome se može usaditi ideja o dobrome, ali i lošemu. Vizualna umjetnost koja počiva na kreativnosti jedan je od rijetkih poslova koji se najvjerojatnije neće moći zamijeniti umjetnom inteligencijom ni supermodernim tehnološkim novitetima, i, ako ni zbog čega drugoga, zbog toga je moramo početi uvažavati kao ravnopravnu ostalim poslovima, a umjetnike tretirati kao profesionalce koji moraju biti plaćeni za svoj rad - smatra.

Ova zanimljiva djevojka uz ilustraciju, koja joj je glavni posao, ima zanimljiv hobi. Bavi se ronjenjem, certificirani je divemaster, a uskoro i instruktorica u vlastitom ronilačkom klubu Posejdon u Baškoj Vodi, koji baš u nadolazećim mjesecima preuzima sa svojim partnerom. - More i podmorje su moja glavna inspiracija u ljetnim mjesecima, a zahvalna sam što oba posla mogu uskladiti i voditi a da ne pati nijedan od njih - kaže nam.