KOMENTAR: SLUČAJ SILOVANJA MALOLJETNICE OTEO SE KONTROLI Baš sve je otišlo u krivom pravcu, vrijeme je da zaustavimo histeriju

PIŠE IVANKA TOMA - Ne zaustavi li se pod hitno histerija nastala zbog slučaja “grupno silovanje djevojčice u okolici Zadra”, idući put kad netko na Facebooku ili kakvom lokalnom portalu ne bude zadovoljan odlukom suda, gledat ćemo javno smaknuće potencijalnih sumnjivaca.

Ne zaustavi li se pod hitno histerija nastala zbog slučaja “grupno silovanje djevojčice u okolici Zadra”, idući put kad netko na Facebooku ili kakvom lokalnom portalu ne bude zadovoljan odlukom suda, gledat ćemo javno smaknuće potencijalnih sumnjivaca.

U slučaju silovanja 16-godišnjakinje iz okolice Zadra baš sve što je moglo otišlo je u krivom pravcu. Nitko od svih onih koji su se dotaknuli slučaja, od policije, suda, preko medija, viših pravosudnih instanci, stručnjaka raznih profila, pa do predsjednice države Kolinde Grabar-Kitarović, nije se ponio odgovorno, a rezultat je da su svi akteri ovoga slučaja javno stigmatizirani i svi su žrtve.

Ako je djevojka doista bila godinu dana izvrgnuta brutalnim prijetnjama i grupnom silovanju u kojemu je sudjelovalo čak sedam mladića koji su joj prijetili snimkama, sada je, umjesto relaksacije koju bi joj trebao pružiti kazneni postupak protiv počinitelja, tek nastupio pravi pakao.

Kako se osjeća djevojka, zapravo djevojčica, koju se iz dana u dan iz svih novina, s televizija, Facebooka, svih mogućih portala bombardira pojedinostima iz slučaja seksualnog nasilja koje je proživljavala godinu dana i sluša naklapanja o svojoj traumi? Kako se osjećaju njeni roditelji kada slušaju izjave raznoraznih stručnjaka, uključujući uvaženog psihijatra Vladimira Grudena koji se pita što je silovanje značilo za njihovu kćer i doslovno kaže: “Osim što je to za nju bila trauma, pitanje je koliko je to za nju bilo interesantno?”

S druge strane, što ako priča nije baš takva kakvom je plasirana u javnost? Što ako nisu svi mladići sudjelovali u silovanju? Uostalom, u šest situacija seksualnog nasilja koje su opisane u kaznenoj prijavi nemaju svi mladići jednaku ulogu niti su svi akteri svakog od šest slučajeva? O tome što se točno događalo i kakvu je tko imao ulogu u nasilju, znaju samo oni i njihova žrtva. Podosta o svemu znaju policija i Državno odvjetništvo te sud koji mora provesti postupak i presuditi na temelju dokaza.

Najmanje znaju oni koji su se usudili uzeti pravdu u svoje ruke i objaviti fotografije mladića osumnjičenih za silovanje sumještanke. Objava i dijeljenje njihovih fotografija ima efekt prijekog suda. Ionako se u njihovoj sredini odmah saznalo tko su akteri ove grozne afere, a sada to zna i cijela Hrvatska. A pita li se itko što će biti ako nisu krivi? Je li onima koji dijele njihove fotografije palo na pamet kakve će to posljedice ostaviti na njih i njihove živote ako se pokaže da priča nije do kraja onakva kakvom se plasirala u javnost?

I još jedno pitanje za sve one koji nemaju pojma što stoji u sudskom spisu nego, uključujući predsjednicu države, sude na temelju neslužbenih informacija koje policija plasira u medije. Bi li oni, da su na mjestu zadarskog suca istrage Ivana Markovića, bez dovoljno dokaza i ne znajući hoće li uopće biti elemenata za podizanje optužnice, zatvorili mladiće na mjesec dana? Misle li da bi 18-godišnjeg dečka, bez čvrstog dokaza da je počinio seksualni zločin, bilo ispravno umjesto u školu poslati u zatvor? Bi li se taj mladić mogao vratiti normalnom životu u slučaju da za godinu-dvije dobije oslobađajuću presudu?

Nitko od onih koji javno sude za seksualni zločin kod Zadra nema odgovore. Nesporno je samo to da je histerija posljedica nepovjerenja u sudstvo, a sudstvu ne vjerujemo sustavno jer ne ispravlja vlastite greške, nego se svi međusobno pokrivaju i bježe od svake odgovornosti.