Kako smo došli do toga da se Frizerka bavi istragom srpskih krvnih zrnaca

SUMNJIVO LICE - Naš je problem u pravosuđu, u pojedinim sucima i u tome kako se doživljavaju i tumače granice građanske slobode. Slobodni ste, tako, da se grozite nad mogućnošću da “srpkinja” bude prva dama u Hrvatskoj i da vršite etnička čišćenja po krvotocima hrvatskih građana

Montaža trepavica zacijelo jest ozbiljan posao. Za diletanta i neznalicu, nevježu u poslovima i vještinama frizerskim koliko i kirurškim, montaža trepavica zna biti fascinantnija od mikrokirurgije. Dok gledam tako dame koje njima trepću, manje je u me, priznajem to, divljenja za Josipa Paladina, koji spaja prekinute živce i sinapse, i radi sitan vez na čovjekovu biću, nego za, primjerice, frizerku Renatu, koja je u stanju da otrepaviči pogled na budućnost Hrvatske u naših najuzornijih dama, ali i gospode, ohrabre li se i oni na takav čin.

Ali nije ni to sve: dok kirurg još i ima pravo na grešku, i na to da ponovi nedovoljno precizan rez, frizerka samo jednom reže. Njezinu rezu popravaka nema i ne može biti. I još nešto: dok Paladino samo reže, i eventualno šije, gospođa Renata i fenira. U njezinom je poslu uzaludan rez, ako fen nije pravi. To može biti i jest razlog što su u Hrvatskoj i u Zagrebu danas frizerke neusporedivo popularnije i važnije od neurokirurga. Osim toga, ako je o gospodi riječ, a naročito o damama i svekolikom damovlju sa špice i sa svečanih prijema, njima kad zatreba kirurg, oni odlaze u inozemstvo, dok trepavice i frizura ne mogu čekati. Kirurzi nam u Hrvatskoj, možda, i ne trebaju - zar i Paladino danas ne recka po Mostaru? - a bez frizera se ipak ne može.

Ovakve misli čitatelja obuzmu nad viralnom fejsbuk objavom frizerke Renate. Gospođa je na čas, naime, digla ruke od kosa i od trepavica, te se na fejsbuku pozabavila eritrocitima. Može i tako, što da ne! Kako je riječ o vrlo uglednoj frizerki, možda i prvoj u Hrvata, nesumnjivo da je gospođa Renata mogla napraviti jednaku karijeru i u, recimo, Njemačkoj. Evo kako bi glasila rečenica iz njezine objave u Njemačkoj: “ako prva dama Njemačke slučajno budete Vi gđo Kim sa židovskim crvenim krvnim zrncima… vjenčani u sinagogi… to će biti presedan u svijetu… a moja Njemačka i mi Njemčeki poznati kao nikad složni… imat ćemo židovku za prvu damu.”

Mogla je gospođa Renata frizirati i u Americi. Evo kako bi glasila rečenica iz njezine objave u New Yorku: “ako prva dama Amerike slučajno budete Vi gđo Kim sa crnačkim crvenim krvnim zrncima… vjenčani u crnačkoj crkvi… to će biti presedan u svijetu… a moja Amerika i mi Amerikančeki poznati kao nikad složni… imat ćemo crnkinju za prvu damu.” Međutim, frizerku Renatu njezin je patriotizam i ljubav njezina prema mušterijama ili, da ne koristimo taj nečisti turcizam, klijentima i klijentkinjama, a s obzirom na mikrofrizersku delikatnost presađivanja trepavica, i pacijentkinjama, zadržali su u Zagrebu i u vječnoj Hrvatskoj, pa njezina objava glasi ovako: “ako prva dama Hrvatske slučajno budete Vi gđo Kim sa srpskim crvenim krvnim zrncima… vjenčani u pravoslavnoj crkvi… to će biti presedan u svijetu… a moja Hrvatska i mi Hrvateki poznati kao nikad složni… imat ćemo srpkinju za prvu damu”.

Srećom po gospođu Renatu, nije otišla frizirati i montirati trepavice u Njemačku, jer bi tamo s ovakvom fejsbučkom objavom završila u zatvoru. Srećom, nije otišla ni u New York, jer bi joj na mah propao biznis i jer bi se morala pred sudom braniti od tužbi antirasističkih udruga. U Zagrebu će, pak, znati cijeniti njezinu odanost najdražoj klijentkinji, a skloni će je portali pravdati da je svojim statusom tek “uzburkala strasti u Hrvatskoj”, i pružit će joj priliku da se opravda sljedećim sveobjašnjavajućim riječima: “Ja sam u totalnoj komi, nastao je strašan dernek od nečega što je u potpuno krivom kontekstu preneseno s mog privatnog Facebook profila.” A na pitanje novinara koji bi da joj pomognu, nudeći joj da umjesto krivog ponudi pravi kontekst, gospođa Renata veli: “Bojim se da ne mogu dobro objasniti.”

Pokušajmo onda mi, naravno krajnje dobronamjerno, objasniti što je gospođa Renata rekla. Supruga predsjedničkog kandidata Miroslava Škore, koji ima tu nevolju da se ne frizira kod frizerke Renate, Amerikanka je Kim Ann. Vjenčavši se prije dvadeset i kusur - ili dvadeset i ostatak, da ne koristimo prljave srpske i turske riječi - za gospodina Škoru, i živjevši već desetljećima u Hrvatskoj, gospođa Kim Ann pomalo je postala Hrvatica. I to Hrvatica desnih i domoljubnih svjetonazora, što smo mogli, kao i gospođa Renata, doznati iz njezinih intervjua. I u čemu je onda problem.

Da objasnimo na način na koji smo i započeli: da se gospođa Kim Ann zatekla 1938. u Njemačkoj, udana za uglednog tenora iz Berlinske državne opere, i da ju je prva frizerka u Reichu na mah opanjkala da je ustvari Židovka, a ne Njemica ili Amerikanka, i da se za svog muža Nijemca vjenčala u sinagogi, ona i njen muž našli bi se pred ozbiljnim problemima. Morali bi predočiti vjerodostojno pismeno uvjerenje o njenom arijevskom podrijetlu, kao i dokaz da su se vjenčali u nekoj od njemačkih, katoličkih ili evangelističkih crkava. Ukoliko to ne bi bili u stanju, ukoliko bi se, ne daj Bože, pokazalo da je Kim Ann doista židovskog podrijetla, recimo da joj je otac Židov, tada bi njezin gospodin muž najvjerojatnije izgubio posao u Državnoj operi, a onda bi morala na sebi ponijeti židovski znak, ne bi se više zvala Kim Ann nego Sarah, i našla bi se u krajnje nezavidnoj egzistencijalnoj situaciji.

Ovisila bi samo o vjernosti svoga dragana i od toga bi li on riskirao totalnu profesionalnu i građansku pogibelj, ili bi se naprosto od nje razveo. U tom bi, pak, slučaju gospođa Sara, bivša Kim Ann, završila u koncentracijskom logoru, u plinskoj komori i u dimu krematorija. Ako bi se, pak, još i potvrdilo da su se vjenčali u sinagogi, tada razvod ne bi bio moguć, i tada bi oboje završili u logoru, s dobrom perspektivom da zajedno odu u dim. Naravno, i u Njemačkoj je, bez obzira na svu pedanteriju nacističkoga režima, postojala mogućnost da građanka Kim Ann prikrije svoje židovsko podrijetlo - pogotovu što je rođena Amerikanka - pa čak i vjenčanje u sinagogi. Zato su bili važni nacionalno svjesni građani i građanke, poput pretpostavljene prve frizerke Reicha, koji bi dojavili da se naokolo kreće arijevska nečist, da ne velimo pogan.

Vratimo se sad iz fikcije u stvarnost. Može li ikako biti da je frizerka Renata imala na umu nešto drugo, a ne, kako ona kaže, “krivi kontekst”, nešto što bi u puno ljepšem svjetlu prikazalo njezino bavljenje eritorocitima gospođe Kim Ann Škoro? Možda i može, ali takvo se što ne bih usudio pretpostaviti, jer bi moglo biti utuživo. Osim toga, već smo ustvrdili da su u Hrvatskoj dar i prirodna inteligencija istaknute frizerke jednako nedvojbeni kao dar i prirodna inteligencija vodećega neurokirurga. I zar sam ne bih ispao težak glupan kada bih se odvažio reći da Josip Paladino iz gluposti blebeće svašta? Ne, nikad za nikad ne bih takvo što rekao ili napisao, premda sam uvjeren da me profesor Paladino ne bi tužio.

Naš problem, međutim, jest upravo u pravosuđu, u pojedinim sucima i u tome kako se doživljavaju i tumače granice građanske slobode. Slobodni ste, tako, da se grozite nad mogućnošću da “srpkinja” bude prva dama u Hrvatskoj, slobodni ste da čeprkate po tuđem podrijetlu i vršite etnička čišćenja po krvotocima hrvatskih građana, ali ako o tome pišete, morate hodati kao po jajima polarnog medvjeda, te najokrutnije živine na svijetu, jer će vas probrani hrvatski suci ekspresno osuditi nazovete li rasizam rasizmom, fašizam fašizmom, a glupost glupošću.

Ima u izjavi frizerke Renate, kojom ju izvlače iz “krivog konteksta”, već prizvuka prijetnje u onom kada kaže da je nešto preneseno s njenog “privatnog Facebook profila”. Kao da je iz privatnog budoara ili privatnog zahoda, špajza, forcimera, i kao da postoje fejsbuci koji nisu privatni nego su javni. Ustvari da, postoje, ali to su oni fejsbuci sa zatvorenim objavama, za koje znate vi i vaša tri prijatelja. Ili tisuću i tri prijatelja. Ali čak ni oni nisu sasvim zatvoreni, ako vam prijatelji nisu diskretni.

Frizerka Renata osjetila je potrebu i da kaže kako njezina prva klijentkinja ne snosi odgovornost za njenu objavu. Čak se našalila, pa je kazala: “Sad ispada da ako idete pedikeru, vi i pedikerka morate imati isto mišljenje”. Frizeri su, jasno, u nas iznad pedikera. Dijelom je pedikerka Renata - da se i mi našalimo - u pravu. Zbilja, gospođa Kolinda nema ništa s objavom gospođe Renate. Ali zamislimo što bi se dogodilo da frizerka kancelarke Merkel kaže… Kancelarka Merkel bi se furiozno pojavila pred javnošću i… Netko bi, naime, mogao pomisliti da je kancelarka Merkel iskreirala aferu, da bi na kvaran način izvijestila javnost da je… Škorina žena Srpkinja.

Na kraju, doista, u zemlji u kojoj se frizerka bavi hematologijom i krvnim zrncima, ne bi bilo neobično ni da se počne baviti mikrokirurgijom. I tu je, zapravo, razlika u kulturnim i civilizacijskim razinama. Biti frizer nije manje časno, kreativno, veliko i važno nego biti neurokirurg. Ali doktoru Paladinu - kojem se ispričavam za ničim izazvano uvođenje u ovaj tekst i u niz metafora - ne bi na um palo nekoj dami montirati trepavice. Doktor dobro zna da bi gospođi mogao iskopati oko. E, to je znanje važnije od svih drugih znanja. Po tom se znanju civilizacija razlikuje od divljaštva.