NEUTJEŠNA SEVERINA ISKRENO O PREMINULOJ PRIJATELJICI 'Mani je u meni prepoznala što drugi nisu. Neugodno mi je to sada pričati'

SJEĆANJE NA MANI GOTOVAC - - Kad netko ode, onda ga slave. I to je ono što je tužno... Mani je živjela punim srcem, s puno strasti. Osim toga, bila je žena koja je pomicala stvari, koja se nije bojala.

- Kad netko ode, onda ga slave. I to je ono što je tužno... Mani je živjela punim srcem, s puno strasti. Osim toga, bila je žena koja je pomicala stvari, koja se nije bojala.

Imala je hrabrosti, a takve žene jednostavno nisu poželjne u današnjem društvu - rekla je Severina za Slobodnu Dalmaciju zatečena smrću Mani Gotovac, koja je kao intendantica riječkog HNK 2003. angažirala u mjuziklu "Karolina Riječka", piše Slobodna Dalmacija.

Silna se prašina podigla kada je Mani Severini povjerila glavnu ulogu u mjuziklu, a dio kazališne ekipe, kao i dio javnosti užasnula je činjenica što će pjevačica zaigrati glavnu ulogu u predstavi nacionalne kazališne kuće. Mani je beskompromisno branila svoj izbor - "Karolina Riječka" ujedno je bila početak prijateljstva dviju duhom bliskih Splićanki.

Bila je velika žena

Vijest o smrti Mani Gotovac zatekla je Severinu usred proba u splitskoj Spaladium Areni gdje će u subotu održati prvi koncert u sklopu svoje "Magic" turneje. U stanci cjelodnovne probe pjevačica se s tugom prisjetila "sile od žene".

- Mani je bila velika žena, žena koja je pokretala stvari.

Dobro to znam, jer sam bila u njezinoj blizini. I to što je ona mene zvala u kazalište, nije učinila zbog marketinga. Rekla je da su naši ljudi uvijek puni predrasuda, bilo joj je drago što ih je razbila. A meni je kazalište bilo normalno, kao 'dobar dan', samo što to drugi nisu znali – kaže Severina vraćajući se u djetinjstvo, kada je prvi put kročila nogom na kazališnu scenu.

- Moje prvo kazalište, kad sam bila dijete, bilo je HNK-a Split. Mislim da ono što smo proživjeli kao djeca jako puno ostaje u nama. Jedan korak je tada nedostajao da ne odem na glumačku akademiju i to samo zato što sam taj dan rekla:"Neću". Sutradan bih, da sam bila možda bila bolje volje, rekla:"Da".

To je bila situacija kad je redatelj "Frane Štrapala" Pero Mudnić došao kod mojih doma da ih nagovori da upišem glumačku akademiju. A ja sam tada rekla:"Ne, ne, ne bih to upisala, ja glumim samo zato što se na kraju mjuzikla pjeva" - uz osmijeh će pjevačica prisjećajući se prvog susreta s pokojnom sugrađankom.

Prvi susret

- Mani me prvi put vidjela na jednom mom kazališnom nastupu u humanitarne svrhe 2001. godine, tad su mi gošće bile Sandra Bagarić, Doris Dragović... Kad smo se našle 2002. ispričala mi je da me tada vidjela prvi put na sceni i da je nešto u tom trenutku spoznala. Dala mi je tom prigodom i puno komplimenata, neugodno mi je to sada pričati.

Nije mi to bilo ništa čudno, naravno da sam joj rekla:"Joj, pa hvala, pa super..." I sve tako. Govorila sam joj te neke stvari za koje sam mislila da ih je ljudski izreći, a u sebi sam ustvari znala da tada, u tom trenutku, a isto mislim i danas, nisu bili iskorišteni svi moji potencijali.

Evo, imam zato magični koncert – uz osmijeh je zamijetila Severina skrenuvši misli i pogled s tribina prema raskošnoj pozornici u Spaladiumu, na kojoj su se, nakon stanke za ručak, plesači zagrijavali za nastavak probe.

- Odmah me jako zavoljela, mada je ona bila horoskopska Škorpija, a ja Bik.

U "Karolini Riječkoj" uvijek sam se borila za prava svih glumaca i scenskih radnika, kao neki sindikalist, i onda smo Mani i ja vodile i neke malo oštrije razgovore.

Trebalo je, čini mi se, dati neke karte nekim ljudima, neka je obiteljska priča bila, a ja sam joj tada rekla:"Morate dati te karte, inače nemate glavnu gumicu" – evocira uspomene Severina.

- Bila je puna života, puna duha... Lucidna, pametna.

Njezina knjiga "Fališ mi" jedna mi je od najdražih koje sam pročitala. Dugo je nisam otvorila nakon što mi je dala, jer nisam bila u razdobolju da bih čitala takvo štivo. I onda sam je nakon godinu dana pročitala... Izražavala se na papiru kao i u životu, bila je puna predivnih slika, znala je svaku situaciju opisati drugačije. Ona je to vidjela svojim očima... Hvala Bogu, bila je i kritičar i dramaturg.

Vjerojatno je vidjela i ono što nije postojalo. Žao mi je samo što su je se, tek na dan kad nas je napustila, svi sjetili. Težak je njen put bio. I bez mene – uz sjetan će osmijeh Severina, piše Slobodna Dalmacija.