ZAŠTO LJUDI NISU ZADOVOLJNI PRAVOSUĐEM I JE LI ONO ZAISTA RAK-RANA DRUŠTVA Sessa: 'Kad je Hitler osvajao vlast, među prvima je napao pravosuđe'
RE:VIZIJA ROBERTA ZUBERA - Jedan od prvih poteza, kada je Hitler osvajao vlast, bio je upravo napad na pravosuđe, odgovorio je Zuberu na kritike predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa
Odgovarajući na pitanje novinara i redatelja Roberta Zubera zašto većina Hrvata na pravosuđe gleda kao na “rak ranu” društva, u novoj epizodi emisije Re:vizija, u produkciji Jutarnjeg lista i Al Jazeere, predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa odgovorio je ovako:
- Podsjetio bih na knjigu Jasona Stanleyja “Kako funkcionira fašizam”, u kojoj se navodi da je jedan od prvih poteza, kada je Hitler osvajao vlast, bio upravo napad na pravosuđe - ustvrdio je znakovito Sessa, dodajući da je suvremeni politički trend populizma razlog zašto se sve svaljuje na pravosuđe. Očito zbunjeni Zuber odmah je postavio potpitanje kakve veze fašizam može imati s ljudima koji izražavaju svoje nezadovoljstvo pravosudnim sustavom.
Sessa je odgovore na to, ali i pitanja koja se tiču imovinskih kartica sudaca i osnivanja Visokog kaznenog suda te nemoći suca da javno istupa, dao u najnovijoj epizodi emisije Re:Vizija, koja se bavi gorućim društvenim pitanjima, a u cijelosti je emitirana u ponedjeljak, 25. studenoga, u 19.00 na programu Al Jazeere, a na portalu Jutarnji.hr možete je pogledati u prilogu ispod:
Sporost institucija
Iako pretjeran, Sessin oštar stav prema onima koji napadaju pravosuđe ne iznenađuje. Jedan je od sudaca kojeg je ljetos Zdravko Mamić, bivši čelnik Dinama, prozvao za korupciju i obećao podastrijeti dokaze. Osim toga, početkom godine našao se na udaru javnosti zbog imenovanja njegova sina, 33-godišnjeg Srđana Sesse, kao jednog od kandidata za sudačko mjesto na Trgovačkom sudu u Zagrebu. Ta je priča, koju je otkrio Jutarnji list, potaknula pitanja jesu li sva sudačka mjesta, njih ukupno četiri, na Trgovačkom sudu već rezervirana za sinove i kćeri naših istaknutih pravosudnih dužnosnika.
Naime, osim Sesse, preostala tri kandidata, također su kćeri i sinovi bivših i sadašnjih sudaca i sutkinja. Novinar i redatelj Zuber uspio je dobiti Sessu da se izjasni oko cijelog tog slučaja, i nije tu stao. “Što to ne štima s hrvatskim pravosuđem? Zašto neki sudski procesi traju i više od dvadeset godina i smije li ‘ulica’ odlučivati o hrvatskim zakonima”, priupitao je i druge naše ugledne suce, odvjetnike te javne osobe. Samo neki od njih su predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, sudac Ivan Turudić i scenaristica i producentica Jelena Veljača.
Jelena Veljača, inače aktivistica inicijative #SpasiMe, naglasila je da ju posebno smeta sporost institucija, i to ne samo onih u pravosudnom sustavu, iako su od tamo potekle neke nevjerojatne odluke koje su se ticale žrtava nasilja. Turudić je kazao kako razumije nezadovoljstvo i slaže se da je neprimjereno ako sudski postupak traje deset ili dvadeset godina. Pravda nakon 20 godina nije pravda, kaže, ona se pretvara u ruglo, ali brojke koje se ponavljaju u javnosti, o broju neriješenih slučajeva, su preuveličane.
- Istina, prije sedam ili osam godina imali smo 1,6 milijuna neriješenih predmeta, sada ih je ispod 400 tisuća. Netko je to napravio, netko je riješio preko milijun predmeta, a s time da svake godine dolazi milijun novih predmeta - govori Turudić.
Što nam govori statistika?
U emisiji se, također, iznosi podatak da hrvatskim sudovima u prosjeku treba 150 dana da riješe jedan slučaj. Međutim, sva ta statistika gotovo ništa ne predstavlja onima koji su involvirani u svoj slučaj i kojima taj visi nad glavom kao Damoklov mač, kako će kazati Turudić.
- Duljini trajanja nekih predmeta pridonijeli su suci, ali takvi su slučajevi izuzeci - uvjerava Turudić.
Pa zašto se onda takve suce ne bi smjelo prozvati i pozvati na red, pita se Zuber. Na to mu je odgovorio Krunoslav Olujić, advokat, koji je bez dlake na jeziku, komentirajući prilog i sjedeći preko puta ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića, kazao da suci nisu u stanju otrpjeti bilo kakvu kritiku te da bi rad sudaca morao biti dostupan javnosti i njihovom kritičkom sudu. Bošnjaković se s time složio, ali je dodao kako se svaka kritika “mora izreći normalno, bez pozivanja na harangu”.