Ruske "ubojice nosača zrakoplova" kontroliraju situaciju
Čuveni "Škval" će uskoro ustupiti svoje mjesto torpedu "Hiščnik".
Zasad nema konkretnih informacija o novom torpedu i njegovim tehničkim karakteristikama, jer se projekt drži u tajnosti. Poznato je samo to da na novom projektu radi konstruktorski biro "Elektropribor" koji je specijaliziran za proizvodnju avijacijske tehnike. To nije slučajna okolnost, jer se ne pravi obični torpedo, već je to praktički podvodna raketa čiji motor ima mnogo sličnosti s avionskim motorima. Sa sigurnošću se može reći samo jedno: "Hiščnik" će po glavnim karakteristikama biti mnogo bolji od svog čuvenog prethodnika, torpeda "Škval".
Podvodni rekorder
Konstruktori su još tijekom 1970-ih godina u Sovjetskom Savezu dobili zadatak da naprave principijelno novi torpedo koji može nositi nuklearnu glavu. Na temelju tog zadatka konstruiran je "Škval" i on se u ruskoj vojsci koristi od 1977. godine. I pored toga što je već zašao u "pozne godine", on je još uvijek svjetski rekorder među podvodnim projektilima. Običan torpedo dostiže najveću brzinu od 140 km/sat, što omogućava brodu koji je dospio na nišan da izvrši odgovarajući manevar i izbjegne torpedo. "Škval", međutim, praktički ne ostavlja protivniku nikakve šanse. Njegova brzina je gotovo trostruko veća od brzine standardnog torpeda. To znači da brod ima tri puta manje vremena za manevar. U pravoj bitci na moru to praktički znači da će brod neizbježno biti pogođen.
Tajna brzine "Škvala" je u posebnom motoru koji radi na kruto gorivo. Običan torpedo dobiva brzinu zahvaljujući okretanju propelera, dok se "Škval" kreće na reaktivni pogon. Posebna konstrukcija motora omogućila je da se postigne jedinstveni fizički efekt. Kada je torpedo u pokretu, oko njega se formira "zračni jastuk". Tako se projektil kreće u vakuumu uz minimalan otpor vode.
Torpedo "Škval" je još uvijek jedan od proizvoda ruske vojne industrije koji se čuva u najvećoj tajnosti. Koristi se već 40 godina, ali je čitav niz njegovih tehničkih karakteristika još uvijek nepoznat. Nije slučajnost što je upravo projektna dokumentacija "Škvala" početkom 2000-ih bila predmet špijunske afere u kojoj je sudjelovao američki biznismen Edmond Pope. Većina pokušaja u inozemstvu da se napravi kopija ove ruske rakete nije urodila plodom. Tek 2005. godine se u arsenalu Ratne mornarice Njemačke pojavila podvodna raketa koja je po karakteristikama blizu "Škvalu", ali ni ona nije brža od njega.
Nasljeđe Hladnog rata u 21. stoljeću
Kao i mnogi drugi modeli vojne tehnike stvoreni u doba Hladnog rata, "Škval" je uvelike nadživio sovjetsko-američku globalnu konfrontaciju. Svojevremeno je on stvoren kao sovjetski odgovor na razvoj američkog brodskog sustava protuzračne obrane. Sovjetska avijacija nije se lako mogla nositi s moćnom američkom flotom, tako da su se reaktivna torpeda pojavila kao "know how" koji može kompenzirati taj nedostatak. "Škval" je i danas popularno i učinkovito sredstvo borbe protiv pomorske sile. Još 1992. godine su ruski konstruktori napravili specijalnu izvoznu verziju ovog torpeda. Ona ima nešto manji domet i brzinu od originalnog modela, ali je u svakom slučaju bolja od sličnih vanjskih proizvoda.
Posebno je važno što "Škval" ima potencijal za daljnje usavršavanje. Njegov domet je relativno mali, isto kao i maksimalna dubina s koje može biti lansiran. Zbog toga je podmornica naoružana "Škvalom" ranjiva. Torpedo koji se kreće ogromnom brzinom stvara buku koja omogućava da se taj torpedo prepozna. Pored toga "Škval" nema sustav samonavođenja. Sve je to očito uzeto u obzir prilikom konstruiranja "Hiščnika". Ono što je tehnički bilo neizvedivo prije 40 godina, izvedivo je danas.