Zašto se EU opredjeljuje za oprezan pristup Bjelorusiji?

(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)

Priredila: Dženana Halimović

I dok se čini da Rusija igra igru "sačekaj pa vidi", kada su u pitanju postizborni protesti u Bjelorusiji, jasno je kako je Evropska unija (EU), manje-više, ujedinjena u istoj namjeri.

Mantra koju Brisel ponavlja nakon 19. augusta i samita šefova država i vlada je "oprezno".

Iako se kritizira bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko, kojeg opozicija optužuje za krađu izbora 9. augusta, nije bilo otvorenog poziva da odstupi.

I dok je EU glasanje opisala kao "ni slobodno, ni pravedno", nema jasnog poziva za ponovne izbore.

I na kraju, iako je došlo do izražavanja solidarnosti s brojnim demonstrantima koji su izašli na ulice po cijeloj Bjelorusiji, nema naznaka da su čelnici EU spremni krenuti u Minsk kako bi pokušali posredovati.

Za ovo postoji nekoliko razloga.

Prvi je očigledno da je uticaj EU na Bjelorusiju prilično ograničen. Ali postoji i istinski strah od toga da se ne bi previše uznemirilo Rusiju, iako postoji su neke zemlje poput triju baltičkih država i Poljske iritirane, što se veće, zapadne države članice odnose sa previše poštovanja prema Moskvi.

A tu je i duh euromaidanske revolucije u Ukrajini od 2013. do 2014.godine, kada je EU bila ključni igrač od početka, ali nije baš uspijevala naći odgovor koji je uvijek bio politički dosljedan.

Kada je u pitanju snaga, jasno je da EU u cjelini nema naročito velik štap, ali ni previše ukusne mrkve. Da, bit će sankcija, ali po svemu sudeći one će biti prilično simbolične.

Prema izvorima iz EU, neće biti sektorskih ekonomskih sankcija, već će se radije ići na zabrane izdavanja viza i zamrzavanje imovine raznih zvaničnika.

Tokom sankcija koje su uslijedile nakon predsjedničkih izbora u Bjelorusiji 2010. godine, sankcionirano je više od 130 pojedinaca, među kojima je i predsjednik.

U ovom trenutku ne izgleda kao da će EU sankcionisati toliko ljudi, te je čak moguće da Lukašenko ne bude naveden na listi, s obzirom da mnogo zemalja članica radije želi da ih "smanji" u narednim sedmicama .

U svakom slučaju, vjerovatno je da će mjere imati malo primjetan utjecaj na režim, baš kao i prije devet godina.

Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen iznenadila je nakon samita, najavivši da će Komisija Bjelorusiji dati 53 miliona eura svježeg novca. To nije velika suma, ali je ipak značajna, imajući u vidu da Bjelorusija godišnje iz Brisela dobija oko 30 miliona eura.

Ali, nakon pomnije inspekcije, čini se da treba puno raditi prije nego što novac zaista i može biti poslan, uključujući i to kako osigurati da novac ne završi iskorišten od Lukašenka i njegovog aparata.

Od 53 miliona, dva miliona otići će na podršku žrtvama represije, a milion na nezavisne medije i civilno društvo. Preostali novac namijenjen je "hitnoj podršci u borbi protiv korona virusa", usmjerenoj na bolnice ili nabavku medicinske opreme "sa detalji kako će se tačno potrošiti treba da se razrade", navodi službenik Komisije.

A onda se u sobi pojavi slon – Rusija.

Mnoge od istočnih država članica EU nisu imale utisak da je predsjednik Vijeća razgovarao s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom prije samita EU i nije bilo sasvim jasno da li su mu iz Moskve bila pružena uvjeravanja da će poštovati suverenitet Bjelorusije.

Ipak, kako su francuski predsjednik Emmanuel Macron i njemačka kancelarka Angela Merkel razgovarali i s Kremljom, čelnici EU složili su se da je potreban nekakav kanal komunikacije Rusije prema Bjelorusiji, čak i ako su mnogi u prostoriji insistirali da se ništa ne smije odlučivati mimo bilo koga u Minsku.

I ovdje su čelnici EU priznali da je ova kriza, za sada, drugačija od revolucije u Ukrajini prije nekoliko godina.

EU je tada morala biti uključena jer je okidač za prva proteste bilo odbijanje odbijanje tadašnjeg ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča da prihvati sporazum o pridruživanju sa EU.

Ministri vanjskih poslova i drugi EU zvaničnici bili su zauzeti od početka, te su letjeli u Ukrajinu kako bi postigli neku vrstu dogovora. Tada je to za Kijev bio otprilike izbor između bliže integracije s Briselom ili Moskvom.

Situacija u Bjelorusiji se tiče promjene režima, a ne geopolitičke promjene - bar za sada.

Stoga je naglasak na unutar bjeloruski dijaloga i poziv na uključenje OSCE-a, radije nego medijacije bilo koje vrste EU.

Očekuje se da će Brisel ići samo dotle. Bar za sada.