Zašto je oduzimanje imovine stečene kriminalom u BiH neučinkovito?

U jednom od zaključaka u Izvještaju Evropske komisije (EK) o napretku Bosne i Hercegovine (BiH) na putu ka Evropskoj uniji (EU) za 2020. godinu, u dijelu koji se odnosi na prevenciju i borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, piše i da su da su “Finansijske istrage i zapljene imovine uglavnom neučinkovite.”

“Korupcija je i dalje široko rasprostranjena i predstavlja razlog za ozbiljnu zabrinutost, sa zabilježenim političkim klijentelizmom na svim nivoima vlasti koji direktno utiče na svakodnevni život građana. Postoje sistemski nedostaci u operativnoj saradnji agencija za provođenje zakona i iznimno ograničena razmjena obavještajnih podataka. Ni policijske strukture nisu imune na politička uplitanja. Finansijske istrage i zapljene imovine uglavnom neučinkovite…”, navodi se pored ostalog u posljednjem Izvještaju EK o napretku BiH.

Ponovljena primjedba 

Ocjena o neučinkovitosti oduzimanja imovine stečene kriminalom nije nova u Izvještajima Evropske komisije o napretku BiH, pa da podsjetimo samo na nekoliko primjera iz ranijih izvještaja.

“Mogućnosti postojećeg pravnog okvira ne iskorištavaju se uvijek do kraja. Na primjer, mogućnost konfiskacije sredstava nakon osude do sada nije korištena”, navodi se u prvom Izvještaju EK o napretku BiH iz 2005. godine.

Izvještaj iz 2011. godine upozorava da ‘pravni okvir za zapljenu imovine nije potpuno proveden, a oduzimanje imovine stečene kriminalnim radnjama je i dalje neujednačeno na čitavoj teritoriji države. Nedostaju učinkovite strukture za upravljanje oduzetom imovinom i njeno održavanje…”

Ni 2016. godina za Bosnu i Hercegovinu nije prošla bez upozorenja u Izvještaju EK na ovaj problem pa je konstatovano da ‘Odredbe o minimalnim standardima kojima se uređuje zapljena imovine tek treba na dosljedan način inkorporirati u propise širom BiH.’

Gdje je problem sa oduzimanjem nezakonite imovine?

Zašto je oduzimanje imovine stečene kriminalom u BiH neučinkovito, ako se na državnom nivou ovo pitanje tretira u Krivičnom zakonu BiH kroz poglavlje 12. pod nazivom “Oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom i pravne posljedice osude”

Zašto? – ako u oba bosanskohercegovačka entiteta, Federaciji BiH (FBiH) i Republici Srpskoj (RS), kao i u Brčko distriktu (BD) postoje posebni zakoni kojima se tretira ovo pitanje: Zakon o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim djelom FBiH, Zakon o oduzimanju imovine koja je proistekla izvršenjem krivičnog djela RS i Zakon o oduzimanju nezakonito stečene imovine BD.

“Ključni problem u cijeloj ovoj priči je sama efikasnost pravosuđa i nepostojanje dovoljnog broja uopšte pravosnažnih presuda za krivična djela u kojima bi trebalo i najviše imovine da bude i oduzeto”, kaže za Zašto? Radija Slobodna Evropa (RSE) izvršna direktorica Transparency International (TI) BiH, Ivana Korajlić i navodi da zakoni prije svega propisuju procedure oduzimanja i način raspolaganja oduzetom imovinom.

Ona kaže da se, s obzirom na sporo pravosuđe u procesuiranju i kompleksne procedure, ‘osumnjičenom ili optuženom za krivična djela ostavlja previše vremena da tu svoju imovinu skloni ili prebaci na nekoga’.

Korajlić u tom kontekstu kao primjer navodi nedavne afere u BiH koje se odnose na nabavku medicinske opreme i ukazuje na neka od ključnih pitanja efikasnosti istraga.

“I nakon što su pokrenute određene istrage, zbog potpunog nedostatka koordinacije između agencija za provođenje zakona koje su vršile istrage, tužilaštava i suda, kašnjenja sa zahtjevima za blokiranje računa, omogućilo se onima koji su stekli protivpravnu imovinsku korist da sa tih svojih računa skinu novac, da on nepovratno nestane.”, smatra ona i zaključuje kako to dovoljno govori o tome gdje su i problemi u samom sistemu.

Jedna od najpoznatijih afera koje su potresle BiH u posljednje vrijeme, za vrijeme pandemije COVID-19, je ona koja je poznata kao afera “Respiratori” u kojoj je, pored ostalih, osumnjičen i premijer Federacije BiH, Fadil Novalić. Brani se sa slobode i obavlja posao premijera.

BiH nabavila kineske respiratore koje jedino može servisirati Srbija

Zašto je važno pitanje oduzimanja imovine stečene kriminalom u kontekstu borbe protiv korupcije?

“Ako vi omogućete da neko može steći milione a odslužiti sitnu kaznu ili je uopšte ne odslužiti, onda apsolutno procesuiranje ovih krivičnih djela i sve ostalo postaje besmisleno”, smatra Korajlić te odgovara da je pitanje važno zbog toga kako bi bilo koje krivično djelo postalo neisplativo.

“Ukoliko osoba počini krivično djelo zloupotrebe položaja ili bilo šta drugo, u okviru koje će steći protivpravnu korist koja se mjeri milionima - a ovamo dobiti uslovnu osudu ili zatvorsku kaznu koja se može preinačiti u novčanu koja će biti nekih dvadeset-trideset hiljada maraka - a ovamo je stekao milione, njemu se u tom slučaju isplati kršiti zakon pa isplati čak i otići u zatvor na neki kratki period”, objašnjava ona.

A krivično djelo postaje neisplativo ako, kako kaže Korajlić, ‘imate efikasan mehanizam utvrđivanja, prije svega koliko je protivpravna korist i mehanizme oduzimanja’.

Tužilaštvo BiH: Jedna osuđujuća pravosnažna presuda u 2019.

Prema podacima TI BiH o pravosnažnim presudama za krivična djela korupcije, u 2019. godini su zabilježene 224 osuđujuće presude na svim nivoima u BiH od čega su samo 63 bile zatvorske kazne, a skoro dvije trećine su uslovne osude.

“Ali tu treba uzeti u obzir činjenicu da se ovdje radi i o sitnim slučajevima korupcije koje procesuiraju tužilaštva na nižim nivoima”, kaže Korajlić za pomenute 224 osuđujuće presude.

Međutim, navodi ona, Tužilaštvo BiH, ‘koje je zaduženo za najveće oblike korupcije’, u 2019. godini imalo je samo jednu osuđujuću pravosnažnu presudu na osnovu predmeta po kojima je Tužilaštvo postupalo.

“I to je bila uslovna osuda. I bila je jedna oslobađajuća. Što vam dovoljno govori o tome koliko se ovi najveći oblici korupcije procesuiraju i na koji način se tretiraju”, objašnjava Korajlić.

Navodno i korumpirani u borbi protiv korupcije 

U Bosni i Hercegovini postoji i Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije, a ta Agencija ima Komisiju za izbor i praćenje njenog rada.

Parlamentarna skupština BiH je na sjednici Doma naroda, 28. maja i na 12. sjednici Predstavničkog doma 15. septembra 2020. godine, donijela Odluku o imenovanju Komisije za izbor i praćenje rada Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije.

Među članovima Komisije je i državnim poslanik Nikola Špirić, koji se od 2018. godine nalazi na crnoj listi Sjedinjenih Američkih Država, zbog, kako je tada naveo State Department, sumnje "da je kao poslanik umiješan u sticanje koristi na osnovu javne korupcije, prihvatanje neprikladnih usluga u zamjenu za njegov rad kao ličnosti na javnoj poziciji sa koje se miješao u javne procese, a sve tokom mandata poslanika Predstavničkog doma".

Pomenuta Agencija je nadležna za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije u institucijama javnog i privatnog sektora, između ostalog, kod nosilaca funkcija u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti na svim nivoima te javnih službenika, zaposlenika i policijskih službenika u institucijama vlasti na svim nivoima.

“Ključno pitanje za sprečavanje kriminala je sprečavanje da kriminalci profitiraju od nezakonitih aktivnosti. Za svaku zemlju je najvažnije da prekine funkcionisanje kriminalnih grupa i da ih obeshrabri oduzimanjem dobiti koju ostvare kriminalnim radnjama”, navodi se u tekstu objavljenom na stranici Delegacije EU u BiH u kojem se predstavlja Modul za elektronsko evidentiranje oduzete imovinske koristi/imovine stečene izvršenjem krivičnog djela u sudovima i tužilaštvima.

Navodi se i to kako će se primjenom ovog modula ‘na nivou svakog tužilaštva i suda, odnosno, nosioca pravosudne funkcije tačno znati koliko je bilo finansijskih istraga, privremenih i trajnih oduzimanja imovine, koje vrijednosti i u kojim postupcima za pojedina krivična djela, uz sve podatke o osobama osumnjičenim, optuženim i osuđenim za ta krivična djela.’

Modul je razvijen uz finansijsku podršku Evropske unije, a u primjenu je stavljen 1. januara 2020.

U Republici Srpskoj i Federaciji BiH postoje agencije za oduzimanje ilegalno stečene imovine i njeno postupanje, dok na državnom nivou takve agencije još uvijek nema kao ni posebnog zakona koji tretira ovaj problem.