Zločin na Ovčari – jesu li Negoslavci ključ?

Policija je zatražila određivanje istražnog zatvora za dvojicu muškaraca uhićenih 7. listopada u većinski srpskom selu Negoslavci pored Vukovara.

Oni se sumnjiče da su u studenom 1991. kao pripadnici paravojnih postrojbi samoproglašene SAO Krajine počinili ratni zločin nad hrvatskim vojnicima, policajcima i civilima zarobljenim nakon pada Vukovara.

Tereti ih se da su sudjelovali u „špaliru“ na dobru Ovčara kroz koji su prolazili zarobljeni Hrvati, i da su ih tukli i iživljavali se na njima u svrhu odmazde.

„Ovo je dokaz kontinuiranog i ozbiljnog rada posebnih grupa istražitelja i dokaz ozbiljnog pristupa države prema procesuiranju ratnih zločina i prema žrtvama“, komentirao je uhićenja u Negoslavcima potpredsjednik Vlade i ministar ratnih veterana Tomo Medved.

„Oni koji su počinili ratne zločine ne mogu i neće mirno spavati. Nastavit ćemo ustrajno, ozbiljno i odgovorno provoditi sve potrebne istražne radnje i procesuirati počinitelje ratnih zločina“, poručio je Medved.

Srodne poruke dolaze i od manje stranke vladajuće koalicije, Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS).

„Moj je osobni stav i stav Vlade da svatko tko je počinio ratne zločine treba odgovarati, bez obzira na nacionalnost počinitelja i bez obzira na nacionalnost žrtve. Moje je stav da svi trebaju bez diskriminacije odgovarati“, kazao je potpredsjednik Vlade iz redova srpske manjine Boris Milošević, resorno zadužen za društvene djelatnosti i ljudska prava. On ne očekuje da će zbog ovih uhićenja koalicija HDZ-a i SDSS-a biti ugrožena, i „vjeruje i nada se“ da ova uhićenja nemaju veze sa nedavnim HDZ-ovim gubitkom vlasti u Vukovarom i potrebom vlasti da pokažu da se nešto radi.

„Očekujem da pravosuđe i policija istražuju sve ratne zločine na području cijele Republike Hrvatske, na području istočne Slavonije, a isto tako kao što smo bili nedavno na komemoraciji u Varivodama gdje također počinitelji nisu pronađeni - očekujem da se vodi istraga i pokuša pronaći počinitelje“, kazao je Milošević.

On je dodao da isto vrijedi i za ratni zločin u Gruborima, i da treba istražiti i naći odgovorne za nestanak više vukovarskih Srba u ljeto 1991, prije početka ratnih aktivnosti.

Oporbeni socijaldemokrati pozdravljaju uhićenja i odbijaju da se radi o politikanstvu, dok desni Most i Domovinski pokret kažu da su uhićenja zakašnjela, i da je sumnjiv njihov tajming – malo više od mjesec dana pred državnu komemoraciju pada grada u Vukovaru 18. studenog.

Čini se da nije slučajno da su dvojica uhapšenih baš iz Negoslavaca.

„Evidentno je da su Negoslavci bili mjesto kamo su ljudi odvođeni, evidentno je da je u Negoslavcima bilo sjedište njihove operativne zone, tamo je Mile Mrkšić, zapovjednik 1. gardijske motorizirane brigade JNA imao svoje sjedište… Evidentno je da se nije otkrilo puno toga što se dogodilo u Negoslavcima“, kaže za Radio Slobodna Europa (RSE) monitorica suđenja za ratne zločine Veselinka Kastratović iz osječkog Centra za mir.

Utoliko - ako pravosuđe doista želi nešto pametno na tu temu napraviti - neka konačno jednom razveže taj gordijev čvor, i da žrtve dobiju odgovor, poručuje ekspertica.

„Ako je to zaista na tragu da rasvijetli što se to dogodilo i da žrtve dobiju zadovoljštinu i da konačno oni koji su krivi odgovaraju, onda ja to pozdravljam. Ako je to politikanstvo, onda je to loše. Tajming je takav da ljudi mogu u to posumnjati – bliži se 18. studeni... Međutim, ako je to nešto što će konačno otkriti gdje su tijela ubijenih Hrvata sa vukovarskog 'Veleprometa' za koja se sumnja da su tamo zakopana, i ona tijela koja se nije pronašlo na Ovčari, onda ja to zaista pozdravljam kao nešto što je zaista dobra akcija“, kaže Veselinka Kastratović.

Predvečer 20. studenog 1991. godine, nakon sloma hrvatske obrane grada, JNA je iz vukovarske bolnice izvela 260 ljudi – ranjenika i bolničkog osoblja, kao i civila, hrvatskih vojnika i policajaca koji su se nadali da će se sklanjanjem u bolnicu spasiti, i odvezla ih na dobro Ovčara nedaleko grada.

Tamo su ih pripadnici lokalnih paravojnih postrojbi nakon mučenje i maltretiranja poubijali i 200 tijela pokopali u masovne grobnice, koje su kasnije ekshumirane. Za 60 preostalih ljudi ili za njihovim posmrtnim ostacima još se traga.