Filmova u BiH nikad više, zarade od autorskih prava nikad manje

Kablovski operateri u Bosni i Hercegovini (BiH) već četiri godine ne isplaćuju novac domaćim filmskima autorima i producentima na osnovu autorskih prava.

Razlog je što se dva bosanskohercegovačka udruženja, koja zastupaju autorska prava filmskih radnika, ne mogu dogovoriti ko je nosilac dozvole za uzimanje novca i njegovo raspoređivanje.

Po Zakonu o autorskim i srodnim pravima BiH, kablovski operateri, njih 34 u Bosni i Hercegovini, dužni su godišnje izdvojiti oko dva i pol milijuna KM (milion i 250 hiljada eura) domaćim i stranima autorima i producentima za reemitranje njihovih filmova i serija.

Ko ubira prihode?

Novac ubire udruženje koje ima dozvolu za kolektivno ostvarivanje prava za kablovsko reemitranje audiovizuelnih djela, te taj novac raspodjeljuje autorima.

Ovu dozvolu od 2015. godine do 2017. godine imalo je Udruženje filmskih radnika BiH iz Sarajeva, a od 2017. do danas Udruga filmske industrije (UFI).

Udruženje filmskih radnika BiH je profesionalna organizacija koja okuplja filmske autore i producente i osnovana je 1950. godine. Danas broji 135 članova, među kojima su najuspješnija imena bh. filma.

Udruga filmske industrije (UFI) je samostalna, nestranačka i nevladina Udruga sa sjedištem u Kiseljaku, gradiću u srednjoj Bosni, koja ima za cilj ostvarivanje srodnih i kolektivnih prava sukladno postojećem Zakonu o autorskim i srodnim pravima u BiH.

Zbog nemogućnosti dogovora, kablovski operateri u BIH su u protekle četiri godine, koliko traje spor između dva udruženja, prikupili 10 milijuna KM (pet milijuna eura).

Danis Tanović i Jasmila Žbanić o spornim pitanjima

„Da ne mislite da mi sada dobivamo neke velike novce. Ja sam dobio 0 maraka, jer se nije nijedan moj film prikazivao. Kolegica Elma Tataragić je dobila 200 KM (100 eura). Ne radi se o tome, želimo samo da se sistem uredi“, objašnjava Danis Tanović, bosanskohercegovački oskarovac i član Udruženja filmskih radnika BiH, koji navodi kako filmski radnici traže samo da se sistem uredi.

U Udruženju filmskih radnika BiH tvrde kako im je 2017. godine Institut za intelektualno vlasništvo BiH nelegalno oduzeo ovu dozvolu, te da nije ispoštovana zakonska procedura.

„Dolaskom Josipa Merdže na mjesto direktora Instituta za intelektualno vlasništvo BiH, dozvola je oduzeta nezakonito, bez procedure i poštivanja upravnog postupka. U zakonu je propisan način po kojem se dozvola oduzima i dodjeljuje. Ta procedura nije ispoštovana“, kaže Elma Tataragić, scenaristica i predsjednica Udruženja filmskih radnika BiH.

Redateljica Jasmila Žbanić, također, je dala podršku svojim kolegama, ističući na svom facebook profilu kako se sprema višemilijunska pljačka.

„Isti čovjek se postavlja na čelo Filmske fondacije, čime on dobija moć da kontroliše i ucjenjuje filmske autore odlučujući o raspodjeli sredstava za filmske projekte. Mi, autori koji doprinosimo promociji i boljitku ove države, zahtjevamo da se Antoniju Beusu i Josipu Merdži ne ukaže povjerenje ni za jednu javnu funkciju u ovoj zemlji“, naglašava rediteljica.

Sud Bosne i Hercegovine donio je do sada četiri presude u korist Udruženja filmskih radnika BiH. U tim presudama poništeno je rješenje Instituta za intelektualno vlasništvo BiH o dodijeli dozvole UFI-i, te je naređeno da se postupak ponovi.

„Direktor Instituta Josip Merdžo se konstantno oglušuje na ove presude i čak je u jednom trenutku izjavio da presude ne postoje. To nije istina, presude postoje i one su javno dostupne“, kaže za RSE Amar Nović, iz Pravne službe Udruženja filmskih radnika BiH.

Odgovor Josipa Merdža

Josip Merdžo, direktor Instituta za intelektualno vlasništvo BiH oglasio se priopćenjem za javnost u kojem je kazao da je dozvolu za audiovizuelno reemitranje dodijelio UFI-u u skladu sa zakonom.

"Notorna je činjenica da je dozvola izdana sukladno zakonu i da je kao takva pravomoćna, te i dalje na snazi. Nijedan sud nije ukinuo tu dozvolu. Nikakva pravna nesigurnost u ovoj oblasti ne postoji. Odlučno odbacujem insinuacije da postoje bilo kakve zloporabe i sva prikupljena sredstva pripadaju isključivo autorima“, kazao je Merdžo.

Filmski centar BiH osnovan je 2009. godine i pravni je nasljednik producentskih kuća koje su djelovale u bivšoj Jugoslaviji, a to su Bosna film, Sutjeska film i Studio film. Ova institucija je vlasnik prava oko 80 igranih i preko 500 dokumentarnih, kratkih i animiranih filmova snimljenih od 1947. do 1992. godine.

Svi filmovi snimljeni nakon 1992. godine pripadaju privatnim produkcijskim kućama i oko 99 posto tih kuća dalo je vlasnička prava Udruženju filmskih radnika BiH.

Od „lažnih podataka“ do suda

Istovremeno, Antonio Beus, predsjednik UFI-a kaže kako je spomenuta dozvola oduzeta od Udruženja filmskih radnika BiH, jer su prikazivali lažne podatke o vlasnicima prava na određena filmska djela.

„Dozvola im je oduzeta, jer su lagali. Priložili su djela koja su u vlasništvu Federalne televizije, Filmskog centra BiH i nekih privatnih producentskih kuća, a nisu imali sklopljene ugovore sa njima i to je jedini razlog zbog čega su izgubili dozvolu“, kazao je Beus.

On dodaje kako je u toku oko dvadesetak sudskih procesa u kojim sve strane nastoje dokazati ko je je vlasnik dozvole i kome kablovski operateri trebaju isplatiti novac za autorska prava.

„Imamo jednu paradoksalnu situaciju. Tužimo kablovske operatere koji ne plaćaju i koji nisu potpisali ugovore s nama. Onog trenutaka kada naplatimo sav novac, mi ćemo ga distribuirati autorima“, kazao je Beus.

S druge strane, Elma Tataragić dodaje kako je Udruženje filmskih radnika BiH i dalje vlasnik spomenute dozvole, dok se ne završe sudski procesi.

„Zbog toga što se dešava ova pravna bitka i zbog toga što sudovi donose niz presuda u kojima je jasno da procedura nije ispoštovana i da Institut za intelektualno vlasništvo treba da ponovi postupak, što znači da Udruženje filmskih radnika i dalje ima dozvolu, kablovski operateri s kojima je Udruženje filmskih radnika sklopilo kolektivni ugovor prestaju isplaćivati novac, jer ne znaju kome da isplate“, objašnjava Tataragić.

Kako je UFI dobio dozvolu?

Ines Tanović, direktorica Filmskog centra BiH kaže kako se cijela situacija prelama i preko institucije koje vodi.

„Moji prethodnici Jasmin Duraković i Adis Bakrač su potpisali dva ugovora kojim te kataloge daju UFI-u. To je bila i osnova zbog koje je UFI dobila dozvolu za kolektivno ostvarivanje prava za kablovsko reemitranje audiovizuelnih djela“, kaže Tanović.

Na pitanje zašto je Institut za intelektulano vlasništvo BiH dodijelio spomenutu dozvolu UFI-u, predsjednik te Udruge Antonio Beus za RSE je kazao kako su „uspjeli okupiti najveći broj nositelja za prava na filmska djela u Bosni i Hercegovini“.

„Uspjeli smo dobiti najveće svjetske organizacije koja je se bavim ovim pitanjem“, objašnjava Beus.

Na sjednici Zastupničkog doma Parlamenta BiH koja je zakazana za 25. svibanj na dnevnom redu nalazi se i izbor članova Vijeća Regulatorne agencije za komunikacije BiH (RAK), a prvoplasirani na listi je Antonio Beus.

Šta je RAK?

Regulatorna agencija za komunikacije BiH je državno regulatorno tijelo zaduženo reguliranje sektora telekomunikacija i emitiranja u skladu sa potrebama tržišta.

Vijeće RAK-a ima sedam članova koje imenuje Parlament BiH, na razdoblje od četiri godine.

Iz Udruženja filmskih radnika BiH ističu kako je Beus u direktnom sukobu interesa, jer je predsjednik Upravnog odbora Fondacije za kinematografiju Sarajevo, te je predsjednik Udruge filmske industrije koja posjeduje dozvolu za kolektivno ostvarivanje prava za kablovsko reemitranje audiovizuelnih djela.

Prema riječima Elme Tataragić, Regulatorna agencija za komunikacije svake godine daje kablovskim operaterima dozvole za reemitranje sadržaja na televizijama koje se nalaze u njihovom sistemu i na to, kako tvrdi, mogu utjecati članovi Vijeća RAK-a.

Danis Tanović, istovremeno, poziva zastupnike Parlamenta BiH da ne glasuju za članove Vijeća RAK-a.

„Čovjek kojeg predlažu u ovo Vijeće ne treba biti tu iz više razloga, zato što je u sukobu interesa, a svojim dosadašnjim radom je pokazao ko je i šta je“, kazao je Tanović.

U isto vrijeme, Antonio Beus, na koga se odnose ove kritike odgovara:

„Ukoliko bilo koja moja funkcija bude inkontabilna sa onom u Vijeću RAK-a, imam dovoljno dugo zakonski rok da zatražim mišljenje oko kompatibilnosti izvršenja tih funkcija. Ukoliko dobijem negativno mišljenje odstupit ću od funkcija koje su u sukobu interesa sa članstvom u Vijeću RAK-a“, kazao je Beus.

U skladu sa Zakonom o komunikacijama, Vijeće RAK-a vodi tu Agenciju u pogledu strateških pitanja provođenja zakona, te vrši konsultacije s generalnim direktorom i prima od njega izvješća. Vijeće Agencije usvaja Kodeks rada i pravila za emitiranje i telekomunikacije.