Briselski blog: Zaglavljivanje EU i NATO na pitanju Rusije

Nikada nije bio sumnje da će samit između Bidena i Putina biti glavna vijest ove sedmice. Ustvari, nije bilo velike konkurencije uprkos izrazitom nedostatku rezultata sa sastanka u Ženevi.

Mirni NATO samit od par dana ranije gdje se čini da je glavna priča bila da se vojni savez vratio u svoju predvidivu prošlost, EU-SAD dogovor o dugogodišnjoj prepirci oko Airbus/Boeing i vanjskopolitički korpus Evropske unije koji pokušava unijeti malo svježine u odnos EU i Rusije nije baš ubrzao puls redakcijama širom svijeta.

I ovo bi Kremlju trebalo savršeno odgovarati.

Naposljetku, Moskva radije bira da radi sa pojedinačnim zapadnim zemljama i da izbjegava potencijalne posljedice ujedinjenog zapadnog bloka multinacionalnih institucija poput EU ili NATO-a. Utoliko je bolje iskoristiti razliku koja postoji u obje institucije.

Kada se pogleda šta su to obje institucije sa sjedištem u Briselu smislile ove sedmice u pogledu svojih odnosa sa Moskvom, jasno je da je Rusija uspjela i vjerovatno će to učiniti u budućim vremenima. Budući samiti poput samita između Bidena i Putin i dalje će biti mjesto gdje se donose velike odluke.

Rusija se spominje u nekoliko od 79 paragrafa NATO komunikea, ali osim žalbe zbog svih nestašluka koje Kremlj smišlja na svojoj, ali i teritoriji saveznika, nije bilo mnogo novoga.

Vojni klub je već ograničio broj ruskih diplomata kojima je dopušteno u sjedište u Briselu, suspedovao svu praktičnu civilnu i vojnu saradnju i pojačao svoju prisutnost u baltičkim zemljama i Poljskoj kao odgovor na aneksiju Krima 2014. godine.

Izjavili su, kao i obično da “dok Rusija ne pokaže poštivanje međunarodnog prava i svojih međunarodnih obaveza i odgovornosti, neće biti povratka na ‘uobičajeno poslovanje’”.

I kao obično, ponovili su svojih standardnih “3D”, odbrana, odvraćanje i dijalog i napomenuli da “ostajemo otvoreni za periodični, fokusirani i smisleni dijalog sa Rusijom spremnom za angažman na osnovu uzajamnosti u NATO-Ruskom vijeću, sa ciljem izbjegavanja nesporazuma, pogrešnih proračuna i nenamjerne eskalacije, te povećanja transparentnosti i predvidivosti”.

Bez obzira na šta je Rusija spremna, uvijek postoji ispružena ruka, a koja nesumnjivo odražava nelagodu mnogih evropskih saveznika u klubu koji strepi da ne uznemiri Kremlj previše.

Slično tome, EU je pokušavala izmisliti novu melodiju na stari refren koji ponavlja o Rusiji već gotovo deceniju. U dokumentu objavljenom ove sedmice kojeg će šefovi vlada i država EU proučiti na narednom samitu EU sljedeće sedmice, Evropska služba za vanjsko djelovanje (EEAS) predstavila je novi slogan: “Odgurni, ograniči i angažuj”.

Ali ovo će se dogoditi u sklopu već dogovorenog okvira o Rusiji: puna provedba sporazuma iz Minska, ojačani odnosi sa zemljama između bloka i Rusije, poboljšana energetska sigurnost i druga ključna infrastruktura u bloku, selektivni angažman u polju zajedničkih interesa i konačno potreba za angažovanjem zaokupljenog ruskog civilnog društva.

Drugim riječima “švedski sto” jela koja odgovaraju svim nepcima na evropskom kontinentu.

Nekoliko diplomata zemalja članica brzo su odbacili dokument, napominjući da je pun generalnih stvari sa par novih opcija. Upravu su, ali istovremeno dobro znaju da je EU zaglavila na Rusiji jednako kao i NATO.

Različite vrste sankcija zbog različitih ruskih aktivnosti u Ukrajini i oko nje već su uspostavljene i rutinski se objavljuju. Svako malo dodaje se više imena, iako često simbolično, nad kremljskim smicalicama poput Salisburija, Navaljnog, OPCW i cyber napada na Bundestag.

Ipak, poslovni i politički interesi raznih država čine malo vjerovatnim da se ide dalje.

Izvještaj odmah čvrsto navodi da: “Rusija je najveći susjed EU i ostaje sila sa kojom treba računati u Evropi i globalno. Ovo se uglavom temelji na veličini i geografskom dosegu, spremnosti za međunarodno projektovanje moći i političkim, diplomatskim i jakim vojnim kapacitetima”.

Nije ni čudo da se u tekstu ne spominje zaustavljanje plinovoda Sjeverni tok 2 ili da se mogućnost sankcionisanja ruskih oligarha krije iza nespretne ili dvosmislene rečenice poput “pojačat ćemo borbu protiv korupcije i pranja novca, uključujući kroz povećanu transparentnost finansijskih tokova koja se tiču Rusije”.

Dokument bi mogao biti upravu u predviđanju da “daljnji pad u odnosima sa Rusijom kao trenutno najrealniji izgled”. To vjerovatno vrijedi i za NATO. I to Putinu savršeno odgovara. A moglo bi se pretpostaviti da, iz raznih razloga, odgovara i za nekoliko drugih zemalja.