Najvažnija izborna odluka Nijemaca od 2005. godine

Priredila: Lejla Sarić

U Njemačkoj se ove nedjelje održavaju jedni od najmanje predvidljivijih i najvažniji federalni izbori u posljednjih nekoliko decenija.

Prvi put od 2005. godine ova najmnogoljudnija i najbogatija država članica Evropske unije (EU) će imati novog lidera.

Angela Merkel odlazi sa položaja kancelarke nakon četiri uzastopne izborne pobjede i skoro 16 godina mandata – što je gotovo jednako njenom prethodniku Helmutu Kohlu koji drži rekord najdužeg lidera u postratnoj Njemačkoj.

Merkel je često viđena kao glavni igrač u mnogim krizama koje su pogodile kontinent posljednjih godina, od gotovo ekonomske propasti i pada eura, klimatskih promjena, te migrantskih talasa, Brexita, a trenutno i pandemije COVID-19.

Često je optuživana da nema jasnu viziju za Njemačku i Evropu te da oklijeva da donese teške odluke. Uprkos svemu je uspjela da održi na okupu i njenu zemlju i EU putem kompromisa i beskrajnih pregovora.

Jasno je zbog čega se sada govori o završnici jednog perioda nakon što je Njemačka danas izašla na izbore.

Kandidati i njihove šanse

Krajem avgusta konzervativci i Zeleni, koji su donedavno viđeni kao budući koalicioni partneri, u anketama su bilježili pad podrške, dok su socijaldemokrate bile u usponu predvođeni Olafom Šolcom (Scholz), koji je i najpopularniji među kandidatima za nasljednika dugogodišnje kancelarke Angele Merkel.

Vrlo je moguće da će zemlja dobiti svoju prvu manjinsku vladu ili prvu trostranačku koaliciju od 1950-ih (konzervativna Hrišćansko-demokratska unija - CDU) i njena sestrinska stranka iz Bavarske Hrišćansko-socijalne unije (CSU) tehnički su dvije zasebne stranke, ali čine politički savez na nacionalnom nivou, piše Rikard Jozwiak za Radio Slobodna Evropa u Ultimativnom vodiču kroz izbore u Njemačkoj.

Najrealističniji ishod u ovom trenutku jeste da nasljednik Merkel bude jedan od lidera tri najveće političke partije: Socijaldemokrata (SPD), desnog-centra CDU/CSU ili Zelenih.

U posljednja četiri mjeseca sve tri partije su u jednom trenutku pobijedile na izborima, a i dalje su unutar nekoliko procenata udaljene jedna od druge.

Ako se na dan izbora potvrdi trenutno vodstvo Scholzove stranke u anketama, on će imati prve probleme u sastavljanju koalicione vlade. Umjereni, lijevo naklonjeni igrač trenutno ima vjetar u leđima s uspješnom prvom debatom sa političkim rivalima iza sebe i anketama koje ga podržavaju kao omiljenog kancelara u javnosti.

Uprkos tome što nije iz Merkeline partije, uspio je da se pozicionira kao kandidat kontinuiteta, siguran izbor. Ali, njegov uspjeh duguje mnogo dvojici drugih kandidata koji su prerano došli do vrhunca i generalno nisu imali posebnog uspjeha.

Kandidat CDU/CSU, Armin Laschet izašao je iz preliminarnih izbora CDU-a i CSU-a kako bi postao kandidat za kancelara prije nekoliko mjeseci, a na proljeće tekuće godine je partija na trenutak bila sasvim komforna u pogledu izbornih šansi.

Međutim, tada je Laschet počeo da pravi gafove, a kulminacija se desila kada je uhvaćen kamerama kako se smije šali dok je predsjednik držao tužan govor nakon katastrofalnih poplava koje su zadesile zemlju tokom ljeta.

Annalena Baerbock, kandidatkinja za kancelarku ispred Zelenih takođe je iskusila rani skok podrške početkom godine, ali je onda "uhvaćena" u navodima za plagiranje i životopisa ispunjenog lažnim podacima.

I Laschet i Baerbock takođe pate od raširenog osjećaja unutar njihovih partija da postoje bolji kandidati.

Koje su koalicije moguće?

Od pet partija će najvjerovatnije tri formirati koaliciju: CDU/CSU (crna), SPD (crvena), Zeleni (zelena, očigledno) liberali FDP (žuta) i krajnje lijevi Die Linke (takođe crvena iako ponekad može biti ljubičasta kako bi se odvojila od nekih socijaldemokrata). SPD je trenutno prva sa nekih 25 posto.

Ako se njima povjeri zadatak da formiraju koaliciju, oni će najvjerovatnije posegnuti za Zelenim koji vuku oko 15-18 posto. Ali, najvjerovatnije će im biti potrebna još jedna partija kako bi osigurali većinu i mogli privući Die Linke, formirajući “crveno-crveno-zelenu” koaliciju kako bi se umirili socijalistički elementi u stranci.

Najvjerovatnija koalicija u ovom trenutku je takozvani "semafor" s crvenim SPD-om i Zelenim koji se ukrcavaju na žuti FDP (Slobodna demokratska partija), koji će nakon nekoliko teških godina dobiti, kako se procjenjuje, oko 12 posto. Ipak, ako SPD ne uspije u svojim pokušajima, mogli bi dobiti priliku CDU/CSU i Laschet, za koje se trenutno predviđa da će dobiti 20 posto.

FDP je prirodni saveznik CDU-a/CSU-a i oni bi potencijalno mogli namamiti Zelene da stvore "koaliciju Jamajke" nazvanu po zastavi karipske nacije. Iako CDU/CSU i SPD ne žele da uđu u još jednu veliku koaliciju, oni bi mogli da formiraju vladu "Njemačke" (prema bojama njemačke zastave) s FDP-om.

Iako okrug poslije rata nikada nije imao manjinsku vladu, to bi se sada moglo promijeniti udruživanjem dvije partije i dobijanjem prećutne podrške od treće.

Dakle, mogućnosti su zaista brojne, a Berlin se priprema za odgovarajuće vođenje i obračun u sedmicama i mjesecima nakon izbora.

Kako će se razlikovati Njemačka posle Merkel je gotovo nemoguće da se predvidi, jer sada nije poznato kakvu vrstu vlade ćemo vidjeti. Vrijedi napomenuti da sve partije imaju frakcije koje se kreću u različitim pravcima.

Ali, najvjerovatnije će se desiti nekoliko stvari. Čini se da će Njemačka malo skrenuti ulijevo. To bi moglo da rezultira time da zemlja postane manje štedljiva i više federalistička na evropskoj razini, što bi Francuska posebno pozdravila. Stoga se ne treba iznenaditi ukoliko se u budućnosti pokaže produbljivanje evropske saradnje u dosta područja.