Udruge i oporba ustali protiv uskraćivanja pobačaja u Hrvatskoj
Dugotrajno otezanje sa odlukom zdravstvenih vlasti o prekidu trudnoće trudnice u šestom mjesecu, čiji fetus ima ozbiljno oštećenje mozga, diglo je na noge velik dio hrvatske javnosti.
U devet hrvatskih gradova građani će u četvrtak navečer (12. svibnja) prosvjedovati zbog dugotrajne psihološke agonije trudnice u šestom mjesecu trudnoće. Ona se odlučila na pobačaj, jer su nalazi pokazivali da fetus ima velik maligni tumor mozga, ali medicinske vlasti su joj sve do srijede 11. svibnja uskraćivale suglasnost da pobačaj i obavi.
Na kraju je zahvat odobren, ali za pobačaj će morati izvan Hrvatske, dok joj u Hrvatskoj kao opciju pružaju samo prijevremeni porod djeteta, prenio je odluku drugostupanjske komisije ministar zdravstva Vili Beroš.
Lana Bobić iz Udruge za reproduktivnu pravdu je najavljujući prosvjed kazala kako je ministrova izjava pokazala da se trudnici Mireli Čavajdi već tjednima umjesto zdravstvene zaštite pruža institucionalna tortura. To je, navela je, aktivistice, ali i brojne druge građanke i građane učinilo samo bjesnijima i odlučnijima da toj torturi kažu – dosta!
"U Osijeku, Sisku, Rijeci, Puli, Zadru, Šibeniku, Splitu, Korčuli i Zagrebu ćemo reći – dosta uništavanja javnog zdravstva i ugrožavanja života žena, dosta laži, izgovora i manipulacija, dosta zlostavljanja, maltretiranja i torture, doista uskrate zdravstvene zaštite i dosta političkih igara na račun žena", poručila je Lana Bobić na konferenciji za novinare na zagrebačkom Markovom trgu, između zgrada Sabora i Vlade.
Razlozi za prosvjede
Udruge na prosvjede izlaze u situaciji kada 60 posto hrvatskih ginekologa u javnom zdravstvu ne obavlja pobačaj pozivajući se priziv savjesti, odnosno na to da im kao katoličkim vjernicima to ne dopušta savjest.
Također, kažu u udrugama, deseci žena doživljavaju šikaniranja i maltretiranja poput Mirele Čavajde, kada je ona potvrdila da joj nitko u bolnici nije rekao da se pobačaj može obaviti i nakon desetog tjedna trudnoće, ako su tako ozbiljni problemi sa fetusom. Zbog nastale klime u Hrvatskoj se nijedan ginekolog ne usuđuje u ovoj situaciji u poodmakloj trudnoći napraviti feticid.
"Zahtijevamo prekid trudnoće koji je dostupan Mireli Čavajdi i svim ženama u Hrvatskoj, tražimo da se donesu hitno smjernice i protokoli koji ženama jamče legalan, dostupan i siguran prekid trudnoće, tražimo da se utvrde kapaciteti, i zdravstvenih radnika i ustanova za provođenje postupka prekida trudnoće, tražimo da se napravi registar onih liječnika koji imaju priziv savjesti", kazala je Branka Mrzić Jagatić iz udruge Rode – roditelji.
Sve lijeve i liberalne stranke u Hrvatskoj podržale su prosvjed.
Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece donesen je 1978. godine i dopušta pobačaj do deset tjedana trudnoće. Pobačaj je dopušten i nakon deset tjedana "kad se na temelju medicinskih indikacija i saznanja medicinske znanosti može očekivati da će se dijete roditi s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama te kada je do začeća došlo u vezi sa izvršenjem krivičnog djela silovanja, obljube nad nemoćnom osobom, obljube zloupotrebom položaja, obljube s djetetom ili rodoskvrnuća".
Iza 1990. klerikalne udruge i pojedinci u niz navrata su pokušali osporiti njegovu ustavnost i na taj način zabraniti pobačaj u Hrvatskoj, ali bez uspjeha.
Pred pet godina, u proljeće 2017. godine, Ustavni sud naložio je Saboru i Vladi da u roku od dvije godine donesu novi zakon o pobačaju koji neće dovoditi u pitanje pravo žena na pobačaj, ali će biti osuvremenjen.
SDP-ov prijedlog zakona u proceduri
Vladajuća Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) je kazala da neće raditi prijedlog novog zakona, dok su ga oporbeni socijaldemokrati pred dvije godine napravili i uspjeli ga u četvrtak, 12. svibnja, ubaciti u saborsku proceduru.
Kako ga je u ime predlagatelja medijima opisala potpredsjednica oporbene Socijaldemokratske partije (SDP) Sabina Glasovac, zakon je suvremen i provediv.
"Propisuje obvezu edukacije u školama i zdravstvenim ustanovama o spolnom i reproduktivnom zdravlju, olakšava pristup informacijama o prevenciji spolno prenosivih bolesti, neželjenog začeća i pobačaja kroz edukaciju o modelima i načinima planiranja obitelji. Neki od načina su kontracepcija i sterilizacija, čiji bi trošak temeljem ovoga zakona trebao pokriti Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO)", pojasnila je Sabina Glasovac.
Prema tom prijedlogu, granica za legalni pobačaj bila bi sa 10. pomaknuta na 12. tjedan trudnoće, djevojke bi sa navršenih 16 godina mogle obaviti pobačaj bez suglasnosti roditelja.
Predlaže se i reguliranje priziva savjesti odredbom koja "jasno propisuje u kojim ustanovama (opće bolnice, kliničke bolnice, klinički bolnički centri i privatni liječnici) se može izvršiti zahvat i na koji način, dakle obvezno dostupnost i kirurškog i medikamentoznog zahvata". Također, kako stoji u prijedlogu, bila bi obaveza rada liječnika bez priziva savjesti u bolnicama i klinikama, "kako bi usluga bila dostupna i pravovremena u svim ustanovama", stoji u prijedlogu zakona.
Lijeve i liberalne stranke nemaju dovoljno ruku u Saboru da taj zakon prođe, ali najavljuju da će u raspravi oštro kritizirati način na koji javno zdravstvo i vladajuća politika - usprkos postojećem zakonu - uskraćuju ženama u Hrvatskoj legalan, dostupan i siguran pobačaj.
Priziv savjesti
Priziv savjesti koji se pokazao kao glavni problem sa pobačajem u Hrvatskoj je institut koji je uvela vlada lijevog centra 2003. godine.
Osječka profesorica ustavnog i europskog prava Anita Blagojević komentirala je medijima slučaj Mirele Čavajde i u tom kontekstu kazala kako je taj problem u Hrvatskoj podreguliran i da se pogrešno primjenjuje.
"Uz ova dva glavna problema imamo još jedan dodatni treći, najozbiljniji: a to je da ne postoji odgovornost ni za jedno ni za drugo područje. Dodatno, veliki problem je i to što je ovakva praksa prisutna kod nas već dulje vrijeme, ali se stavlja pod tepih i o njoj se ne govori, nego je javna tajna. Morao se dogoditi jedan ovakav težak i tragičan slučaj da svi kažu - car je gol. A to znači - moraju se organizirati prosvjedi da bi stvari institucionalno i pravno profunkcionirale", konstatira profesorica Blagojević.
Postoje neke zagrebačke bolnice u čijim ginekološkim klinikama nijedan ginekolog ne obavlja pobačaje zbog priziva savjesti, a da to – kao u slučaju zagrebačke Kliničke bolnice Sveti duh, koja je u vlasništvu grada Zagreba – nove gradske vlasti u godinu dana svog mandata nisu uspjele riješiti, iako su im nevladine udruge davno ukazale na taj problem.
U Splitu je situacija slična ili još gora, a najgora je situacija u manjim gradovima gdje u bolnicama postoji tek par ginekologa, i ako oni izraze priziv savjesti žene na pobačaj moraju putovati i stotinjak kilometara.