Veće zarade pokreću lanac sezonskih migracija na Balkanu

Kada je ostala bez posla u Herceg Novom, Zorka Pejović je odlučila da potraži sezonski posao van Crne Gore. Po struci grafička dizajnerka, zaposlila se kao pomoćna radnica u kuhinji na Pagu, u Hrvatskoj.

"Prijatelj mi je rekao da u Hrvatskoj traže radnike, jer kao što mi nismo zadovoljni našim platama ovdje, oni nisu zadovoljni sa njihovom, pa idu negdje drugo. Uslovi na Pagu su bili odlični – smještaj, hrana i super plata. Radila sam i ljetovala, i vratila se sa teško zarađenim novcem, jer nije nimalo lak posao", priča Zorka za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Iako nije bilo slobodnih dana tokom tri mjeseca, ova četrdesetogodišnjakinja kaže da je taj period za nju bio kao povratak u studentske dane.

"Utisci su izvanredni i svakom bih preporučila da ode, da zaradi, da doživi i upozna nešto novo", kaže Zorka koja je u međuvremenu u svom gradu našla stalni posao u struci.

Hrvatska na meti sezonaca sa Balkana

U Hrvatskoj je prošle godine izdato nešto više od 12,5 hiljada dozvola za sezonski rad, saopšteno je za RSE iz Ministarstva unutarnjih poslova te zemlje.

Najveći broj sezonaca bio je iz Bosne i Hercegovine 4.200, Srbije oko četiri hiljade, Sjeverne Makedonije 2.600, a Crne Gore nešto ispod 300.

"Od 2017. godine raste zapošljavanje crnogorskih državljana u Hrvatskoj i Sloveniji, kao i sezonaca iz Srbije i Bosne i Hercegovine", kaže za RSE direktor regionalne kompanije za ljudske resurse HR Partners, Veliša Stamatović.

Na njihovim portalima za zapošljavanje i ove godine raste broj prijava domaćih sezonaca za oglase poslova u Hrvatskoj, a u 70 do 80 odsto slučajeva se bolja zarada navodi kao najznačajniji motiv.

"Na primjer, 2021.godine je minimalna plata sobarice u Crnoj Gori bila 250 do 300 eura, a u Hrvatskoj 800 do 1.000 eura", navodi Stamatović.

Slične razlike su i kod plata konobarima, koje se u Hrvatskoj kreću i do 1.400 eura za mjesec, dok su u Crnoj Gori upola manje i to u boljim hotelima i restoranima.

Iako je ta razlika smanjena ekonomskim programom Evropa sad, kojim je od januara povećana minimalna cijena rada u Crnoj Gori na 450 eura, zarade su i dalje značajno manje nego u Hrvatskoj.

U oglasima za ovu sezonu, posao pomoćnog kuvara u Hrvatskoj se nudi, na primjer u Dubrovniku, za 5.000 kuna (oko 660 eura), uz obezbijeđen smještaj i hranu.

Posao glavnog konobara, takođe na dubrovačkoj rivijeri, nudi se, uz iste uslove, za platu od 6.000 do 8.000 kuna, što je oko 800 do 1.000 eura. Od kvalifikacija se traže dvije godine iskustva i poznavanje engleskog jezika, a poslodavac nudi mogućnost i stalnog zaposlenja.

Dvadesetpetogodišnja Nina iz Bara posao je našla preko prijatelja.

Prethodno je tri godine radila razne poslove iz oblasti ugostiteljstva na crnogorskom primorju. Jedne godine kao sobarica, druge kao šankerica a sledeće opet na drugom mjestu,kao sobarica. Kako kaže, uslovi za rad bili su loši u sva tri slučaja.

"Bila je mala plata, ni 400 eura, za mnogo sati radnog vremena i teškog posla. Zbog toga sam odlučila da odem u Poreč, gdje su tražili radnike mojih sposobnost. Za to sam saznala preko prijatelja koji su išli prethodnih godina i bili zadovoljni", ispričala je za RSE Nina.

Sada je plaćena trostruko više.

"Ovu sezonu ću provesti u Hrvatskoj, a nadam se i mnoge sledeće", kaže naša sagovornica.

Kako obezbijediti radnu snagu?

Jedan od mogućih odgovora na to pitanje je u zapošljavanju sezonaca iz dalekih destinacija, kažu u HR Partners koji za poslodavce u Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji regrutuju i radnu snagu iz svjetskih destinacija, gdje postoje obučeni ljudi za turizam i govore engleski jezik.

"Mi smo ove godine sa jednom hotelskom grupom u Crnoj Gori dogovorili da dovedemo određeni broj radnika iz Uzbekistana i Egipta, koji su školovani za hotelijerstvo i imaju dosta iskustva, da 'opipamo tržište' i vidimo kako će to funkcionisati", kaže Stamatović.

Podsjetimo, zbog nedostatka radne snage su u predpandemijskoj 2019. hotelijeri na Crnogorskom primorju već najavljivali zapošljavanje sezonaca sa Filipina.

Stamatović kaže da je zapošljavanje sezonaca iz dalekih destinacija već godinama realnost turističkih zemlja, te da je u regionu taj trend započeo u Hrvatskoj 2018. godine.

"Te prve godine je bilo oko 20 radnika koji su došli iz Filipina da rade u Hrvatsku, već sledeće ih je bilo više stotina, a godinu potom već je bio više hiljada. Tako da očekujem da će biti slično i u Crnoj Gori", smatra Stamatović.

Sezonci iz regiona i dalje najbrojniji na Jadranu

Ipak, najveći broj ugostitelja u Crnoj Gori i ovog ljeta računa na sezonce iz susjednih država, a Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve smatra da će zbog manjka radne snage u turizmu, ugostitelji biti prinuđeni da podignu cijenu njihovog rada.

Prema nezvaničnim informacijama, plata konobara u Budvi je od oko 500 do 800 eura, a kuvara od 800 do čak 3.000 eura u nekim od eksluzivnih restorana.

"Što se tiče radne snage sa dalekih destinacija, ona je uglavnom niskokvalifikovana i nisam siguran mogu li da doprinesu kvalitetu turističke ponude, ali ako nemate druge radnike, morate se oslanjati na ono što imate", kaže Jovanović za RSE.

Država mora sistemski reagovati na problem manjka sezonske radne snage, jer će u protivnom mladi odlaziti u potrazi za boljim, kaže predsjednik Udruženja šefova kuhinja Crne Gore Vuko Mitrović.

Kao primjer navodi ponudu, koju je za sezonski posao dobilo i prihvatilo tridesetak crnogorskih učesnika nedavnog takmičenja ugostitelja i kuvara na Braču u Hrvatskoj.

Iz MUP-a i Zavoda za zapošljavanje RSE nije dobio podatak koliko je za ovu godinu planirano radnih dozvola za sezonce u Crnoj Gori.

“Najsvježiji“ podaci su iz prvih devet mjeseci prošle godine kada je strancima izdato oko 1.500 dozvola za sezonsko zapošljavanje, dok ih je u predpandemijskoj 2019. izdato preko 3.000.

Najveći broj sezonaca u Crnu Goru tradicionalno dolazi iz Srbije i BiH, a zapošljavaju se uglavnom u hotelijerstvu i ugostiteljstvu.