Ministar zdravstva Hrvatske isključio trgovinu organima i priznao moguće nepravilnosti

Udruge pacijenata, ali i istraživačka novinarka koja je otkrila dva navodno sumnjiva slučaja transplantacije organa sa živih donora, nezadovoljni su izjavama resornog ministra kako državni tužitelji istražuju nepravilnosti u procesu, a ne sumnju na trgovinu organima.

Sve se navodno dogodilo 2019. godine a donori su bili iz Srbije i sa Kosova. 

Šta je rekao ministar zdravstva?

Hrvatski ministar zdravstva Vili Beroš kazao je u srijedu novinarima kako se kod uključivanja Državnog odvjetništva u dva sumnjiva slučaja doniranja bubrega pred dvije godine ne radi o sumnji na prodaju organa, već na određene nepravilnosti u procesu.

Dva donora, jedan kamiondžija iz Srbije, a drugi pekar s Kosova, i primatelji organa bili su odbijeni u jednoj zagrebačkoj bolnici, a potom je u drugoj zagrebačkoj bolnici transplantacija obavljena.

"Transplantacija organa je nešto što je doista hvale vrijedno i vrlo razvijeno u Republici Hrvatskoj, pogotovo kada je riječ o transplantaciji sa – na žalost – preminulih darovatelja. Ovaj specifični problem odnosi se na transplantacije sa nesrodnih živih darivatelja organa, koje su iznimno rijetke. Trgovina organima je nešto na što u ovom trenutku ne postoji sumnja. Zdravstvena inspekcija napravila je dubinsku analizu i otkrila je određene sumnje na disfunkcionalnosti u samom procesu", kazao je Beroš.

Šta je poznato o spornim slučajevima?

Cijeli je slučaj otkrila novinarka "Une" Nataša Škaričić, koja se zdravstvom bavi već četvrt stoljeća. Ona povodom Beroševe izjave upozorava da je još 2019. zbog ove dvije sumnjive trasplantacije u Kliničkom bolničkom centru Zagreb u Ministarstvu zdravstva održan sastanak svih transplantacijskih timova.

"Tada je zaključeno da je vrlo moguće da je došlo do povrede osnovnih etičkih postulata pri darivanju organa, a to je - altruizam i financijska neovisnost. Drugim riječima – da se sumnja na trgovinu organima. To nema što drugo značiti", kaže Škaričić za Radio Slobodna Europa (RSE).

Dodatno, ona podsjeća da je upravo Ministarstvo poslalo inspekciju u nadzor u tu bolnicu. Nadzor je zaključen spisom koji je prošle godine proslijeđen Državnom odvjetništvu.

"Ne predajete spis Državnom odvjetništvu zbog moralnih ili etičkih propusta, nego ga predajete zato što sumnjate u neko kazneno djelo, je li tako? Prema tome, ja ne znam kako bih drugačije tumačila današnju izjavu ministra Beroša, osim da - nakon što je inspekcija njegovog Ministarstva napravila nekakav posao - on sada taj isti posao želi zataškati", uvjerena je Škaričić.

Zašto se sumnje produbljuju?

Za glavnog tajnika Hrvatske udruge za prava pacijenata Josipa Perića u izjavi za RSE činjenica da su ova dva slučaja bila odbijena u jednoj zagrebačkoj bolnici, pa je postupak ipak obavljen u drugoj, ali i to da je privremeno obustavljena dalja provedba presađivanja organa sa nesrodnih živih darivatelja budi sumnju da se radilo o trgovini organima.

"Ako se ništa nije desilo – čemu onda zaustavljati cijeli proces? Upitne su te procedure i pravilnici gdje uviđamo da kao da u svakoj bolnici postoji zasebni pravilnik, kao da ništa nije usklađeno. I onda dolazi do velikih pogrešaka na štetu etike, morala, Kodeksa medicinske etike i – naravno – samih pacijenata", naglas razmišlja Perić.

Prema podacima što ih je prikupila i objavila Nataša Škaričić, u ova dva slučaja prvi darivatelj je mlađi muškarac iz Pančeva, dakle osoba niskog socijalnog statusa, koja se predstavlja kao dugogodišnji prijatelj primatelja organa. Primatelj organa je mlađi muškarac iz Hrvatske, ali u dokumentaciji nije nevaden njegov socijalni status ni odnos sa donorom.

U drugom se slučaju, prema istraživanjima Nataše Škaričić, radi o osobama s Kosova, pri čemu je primatelj organa navodno državljanin Hrvatske.

Transplantacije u Hrvatskoj

Hrvatska je najuspješnija članica Eurotransplanta i jedna od vodećih zemalja u svijetu po transplantaciji organa. Eurotransplant je osnovan 1967. godine.

Ova međunarodna neprofitna organizacija, djeluje kao posrednik između donorskih bolnica i transplantacijskih centara za dobrobit pacijenata kojima je potrebna transplantacija organa u svim svojim državama članicama.

Mrežu Eurotransplanta čine Austrija, Belgija, Hrvatska, Njemačka, Mađarska, Luksemburg, Nizozemska i Slovenija, koja opslužuje ukupno oko 137 milijuna ljudi.

Najveći broj trasplantacija u Hrvatskoj odvija se trasplantacijom organa s umrlih donora. Tako su u 2021 godini sa umrlih donora transplantirana 124 bubrega, 104 jetra, 34 srca, šest gušterača i devet pluća.

Od umrlih hrvatskih donora uzeto je 107 organa za primatelje iz država članica Eurotransplanta, dok su iz država članica Eurotransplanta preuzeta 72 organa za hrvatske građane.

Ko je u dobroj a ko u lošoj poziciji za transplantacije na Balkanu?

Nema podataka koliko je transplantacija obavljeno od srodnog ili nesrodnog živog darivatelja, jer svi podaci o darivateljima i primateljima dijelova ljudskog tijela predstavljaju profesionalnu tajnu.

Šta stoji u propisima?

Prema hrvatskim propisima, organ ili tkivo od živog darivatelja može se uzeti isključivo u svrhu liječenja primatelja ako ne postoji odgovarajući organ ili tkivo umrle osobe te ne postoji druga, približno jednaka metoda liječenja.

O uzimanju organa od živog darivatelja u svrhu presađivanja primatelju odlučuje etičko povjerenstvo zdravstvene ustanove u kojoj će se izvršiti presađivanje.

Presađivanje se smije obaviti jedino ako je primatelj dao pisanu suglasnost. Za primatelja koji nije poslovno sposoban ili nije sposoban za rasuđivanje ili je maloljetan, suglasnost daje njegov zakonski zastupnik, odnosno skrbnik.

Liječniku primatelja mora se zbog medicinski opravdanog razloga omogućiti uvid u zdravstvene podatke darivatelja.

.