Da li će NATO poslati trupe u Brčko?

Tema Mosta Radija Slobodna Evropa bila je da li je odluka Narodne skupštine Republike Srpske da ne priznaje Ustavni sud izazvala najdublju poslijeratnu krizu u Bosni i Hercegovini.

Sagovornici su bili Tanja Topić, politička analitičarka iz Banjaluke, i Sead Turčalo, profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu.

Bilo je riječi o tome zašto je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik baš sada povukao tako radikalan potez, da li procjenjuje da zbog rata u Ukrajini i eskalacije krize na Kosovu Zapad neće imati vremena da se bavi Bosnom i Hercegovinom, da li je Dodik to uradio u dogovoru sa Moskvom i da li će hrvatski premijer Andrej Plenković izvršiti pritisak na lidera HDZ-a Dragana Čovića da se distancira od najnovijeg poteza svog dugogodišnjeg saveznika Milorada Dodika.

Razgovaralo se i o tome da li će Dodik ostvariti svoju prijetnju i poslati policiju na liniju koja razdvaja dva entiteta i šta bi taj potez značio, na osnovu čega Nenad Nešić, ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine i Dodikov koalicioni partner, tvrdi da je Distrikt Brčko dio Republike Srpske, kao i o tome da li će Dodik ovoga puta ići do kraja i da li bi NATO u tom slučaju intervenisao.

Omer Karabeg: Da li je ovo najdublja i možda najopasnija kriza od završetka rata u Bosni i Hercegovini?

Tanja Topić: Imali smo sličnu krizu sa istim porukama i istim scenarijem 2016. godine. I ona se odnosila na prijetnje vezane za Ustavni sud Bosne i Hercegovine. Tada su isti akteri zahtijevali da se "protjeraju" strane sudije iz Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i onemogući etničko preglasavanje. U ranijim krizama zaključci Narodne skupštine Republike Srpske završavali u ladicama gdje su godinama skupljali prašinu. Sada je kriza podignuta na višu razinu jer su usvojeni zakoni što ovu krizu čini ozbiljnijom.

Sead Turčalo: Ovo je još jedan korak u produbljivanju krize u Bosni i Hercegovini koja je zapravo konstantna. Sadašnju situaciju najbolje je definirao sam Milorad Dodik u svom nedavnom obraćanju na Kozari kada je rekao da je došao do tačke nakon koje on više nema povratka. Mi se u ovom trenutku suočavamo sa osobom koja je jako opasna jer ima mnogo mehanizama na raspolaganju i koja svojim slijedećim potezom treba da odluči o svojoj političkoj sudbini.

Ja sam jednom rekao, i to ću sada ponoviti, da je Dodik i te kako svjestan da je politički mrtav, ali da će njegovo umiranje dugo trajati upravo zbog mehanizama koji mu stoje na raspolaganju. Dodik je spreman da produbljuje krizu do onog momenta dok ne obezbijedi izlaznu strategiju koja bi mu bila prihvatljiva.

Meni se čini da on u ovom trenutku nema tu izlaznu strategiju i da će ići u dalje produbljivanje krize i dalju konfrontaciju. Pogotovo zbog činjenice što - i kad je riječ o domaćim političkim akterima i kad je riječ o dijelu međunarodne zajednice - ne nailazi na čvrst otpor, niti spremnost da ga se izolira na način da postane teret strukturama entiteta Republika Srpska.

[U TV Libertyju pogledajte - kako entitetskim zakonima protivnim ustavu i zakonima države BiH, zaključcima, deklaracijama i prijetnjama secesijom Dodik pokušava pomjerati crvenu liniju.]

Majstor u spinovanju

Omer Karabeg: Zašto je baš sada Milorad Dodik povukao takve radikalne poteze? Da li procjenjuje da zbog rata u Ukrajini i eskalacije krize na Kosovu Brisel i Vašington neće imati vremena da se bave Bosnom i Hercegovinom?

Tanja Topić: Dodik je i dosada nekoliko puta pokretao pitanje secesije. To je plan koji je konstanta u njegovoj politici. U ovom trenutku je ohrabren podrškom koju ima od Moskve u kontekstu ruske agresije na Ukrajinu. Imao je podršku Rusije i u negiranju Christiana Schmidta kao visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini. Kada je izašao sa svojim ”famoznim“ planom pokušao je u to uvući i Srbiju i sve predstaviti kao neku vrstu udara pojedinih međunarodnih centara moći koji žele srušiti njega i Aleksandra Vučića. On je majstor u spinovanju i zamjeni teza.

Čini mi se, međutim, da njegovo spinovanje ovog puta nije naišlo na tako plodno tle u javnosti Republike Srpske. Mislim na građane, ne na njegove političke partnere.

S druge strane, on već godinama nailazi na blagu reakciju iz krugova međunarodne zajednice. Toliko puta je došao do crvene linije, do samog zida, stajao je na rubu provalije - i onda se povukao jer je dobio ono što je tražio.

Ovoga puta politika ucjenjivanja, koju već godinama vodi, po svemu sudeći neće mu donijeti ono što je očekivao. Pokrenuo je pitanje koje predstavlja jednu vrstu secesije u trenutku kada se Republika Srpska nalazi u strašnoj finansijskoj dubiozi, kada stižu na naplatu milioni dugova i kredita i kada kasne plate budžetskim korisnicima. Upustio se u opasnu hazardersku igru.

Omer Karabeg: Da li ovo Dodik radi na podsticaj Rusije kojoj odgovara otvaranje kriznog žarišta u Bosni i Hercegovini?

Sead Turčalo: Ja bih rekao da ovo Dodik radi posmatrajući razvoj geopolitičke situacije. Čini se da bi kontraofanziva Ukrajine mogla jako dugo trajati, da bi u jednom trenutku moglo doći do zamrzavanja konflikta, pa bi u tim promijenjenim geopolitičkim okolnostima i Rusiji i Dodiku odgovarala neka vrsta novog konflikta.

Osobama poput Dodika, koje se nalaze na raskrsnici političke karijere, odgovara svaki konflikt. Dodik već godinama vrlo sistematično radi na svojim planovima. Od 2006 godine, kada je počeo to da radi, postepeno se gubila sposobnost Bosne i Hercegovine da suvereno upravlja svojim institucijama.

Sve njegove najave, bez obzira što nije dolazilo do njihove realizacije, uvijek su proizvodile manje države Bosne i Hercegovine. Zbog njegovih ucjena s njim se pregovaralo o stvarima o kojima se nije trebalo pregovarati. Dobar primjer je strukturni dijalog o pravosuđu čiji je rezultat bio odlazak stranih tužitelja što je Dodik godinama tražio.

Faktor Čović

Omer Karabeg: Čini mi se da je za rješenje ove krize od ključnog značaja kako će se ponašati Dodikov dugogodišnji saveznik, lider HDZ-a Dragan Čović, i zvanični Zagreb. Ako bi Čović na pritisak premijera Plenkovića, umjesto sadašnjih nemuštih izjava odlučio da osudi Dodikove poteze, Dodik bi bio znatno oslabljen.

Tanja Topić: Naravno da bi bio oslabljen, ali teško je povjerovati u raskid dugogodišnjeg interesnog i političkog prijateljstva između Milorada Dodika i Dragana Čovića. Neki njihovi politički ciljevi i stajališta potpuno se poklapaju, naročito namjera se razruše temelji Ustavnog suda.

Međutim, postoji i druga razina problema. Vidjeli smo da Trojka i dalje Dodiku pruža ruku saradnje unatoč svemu što on radi. Bojim se da bi Dodiku mogli da se učine ustupci vezani za Ustavni sud kako bi se relaksirala situacija što je potpuna besmislica. Sjetimo se izjava nakon izbora da je Dodik promijenio politiku, da je to drugi čovjek. Ispostavilo se da je to širenje optimizma bilo šarena laža.

Inače, visoki predstavnik je izmjenama izbornog zakona napravio određeni ustupak Hrvatima u Bosni i Hercegovini za šta su mu se zvaničnici Republike Hrvatske javno zahvaljivali. Možda je u tom kontekstu postignuta neka vrsta poslovno političkog dogovora da se promijeni politička pozicija Hrvata u odnosu na Dodikov SSND. Ali ja se ne bih previše oslanjala tu kartu..

Sead Turčalo: U posljednjih godinu i po dana govori se o potrebi vraćanja na Vašingtonski sporazum i obnavljanju bošnjačko-hrvatskog saveza. To bi podrazumijevalo da Čović okrene leđa svom dugogodišnjem partneru i jasno pokaže da afirmira državu Bosnu i Hercegovinu.

Međutim, od izbijanja ove krize vidjeli smo da lider Hrvatske demokratske zajednice jako vješto koristi tu situaciju da bi za sebe izvukao maksimum strateške dobiti nudeći se kao neko ko može posredovati između Dodika i Trojke i istovremeno insistirajući da njegov kandidat bude izabran za sudiju Ustavnog suda čime bi se stvorile pretpostavke za izbacivanje stranih sudija i u Ustavni sud uvede princip etničkog odlučivanja. Onda bi Ustavni sud postao instanca koja bi omogućavala da se realiziraju zakoni koji bi još snažnije konsolidirali etnokratski režim u Bosni i Hercegovini.

Zato ne vjerujem u iskrene namjere Dragana Čovića mada je izložen međunarodnom pritisku da se distancira od Dodika. Nisam siguran da je taj pritisak dovoljno snažan da bi ga prisilio da potpuno okrene leđa nekome s kim je godinama radio da se Bosna i Hercegovina kroz etničku reteritorijalizaciju pretvori u labavu federaciju.

Granica

Omer Karabeg: Dodik je najavio jačanje međuentitetske linije. Šta to znači? Da li će poslati policiju na liniju razdvajanja dva entiteta?

Tanja Topić: To nije prvi put. On je prije nekoliko mjeseci zaprijetio da će imaginarnu granicu pretvoriti u pravu, fizičku granicu je smatra da ta granica postoji. Ona je imaginarna, ali ne i u njegovoj glavi. Ona smatra da ona treba da postane stvarna i da predstavlja granicu između dva entiteta unutar Bosne i Hercegovine. Ovoga puta ta prijetnja je bila dio njegove rafalne paljbe koju je ispalio u kontekstu donošenja zakona o nepriznavanju odluka Ustavnog suda.

Ne znam da li će zaista otići tako daleko, ali ne bih potcjenjivala tu vrstu opasnosti zato što mislim da je on u ovoj situaciji spreman na svaki korak. Pa ne bih isključila ni taj da razmjesti policijske snage na imaginarnoj, a za njega stvarnoj međuentitetskoj liniji.

Sead Turčalo: Ne vjerujem da je spreman na taj korak jer taj korak suštinski uvodi Bosnu i Hercegovinu u oružani konflikt. To je demonstracija moći koja ne bi ostala bez odgovora. S obzirom na Dodikovo ponašanje, mislim da bi svako ozbiljan i u međunarodnoj zajednici i unutar domaćih struktura vlasti trebalo da počne razmišljati o bosanskohercegovačkoj političkoj sceni bez Milorada Dodika.

Da li bi to išlo sistemom njegove apsolutne izolacije, pa bi postao teret strukturama Republike Srpske, ili bi ga se one same riješile - ne znam, ali treba preduprijediti situaciju u kojoj bi se Dodik, potpuno satjeran u kut, mogao odlučiti na potez koji bi bio izazivanje strukturnog konflikta. To bi bio konflikt koji bi redefinirao odnose u regiji, ne samo u Bosni i Hercegovini, jer se ne bi zadržao u bosanskohercegovačkim okvirima.

Omer Karabeg: Mislite da bi to bio početak crtanja novih granica?

Sead Turčalo: To bi bio početak crtanja potpuno novih granica i ozbiljan strukturni konflikt. Ne bi bio nikakav lokalni konflikt unutar granica Bosne i Hercegovine. To bi zapravo bilo regionalni konflikt. Zbog toga bi, ponavljam, bilo neophodno početi razmišljati o kreiranju političke scene u Bosni i Hercegovini bez Milorada Dodika. Mislim da će toga uskoro postati svjesni i njegovi najbliži politički suradnici.

Jer Milorad Dodik bi svojim sadašnjim potezima mogao da destruira ono što je do sada urađeno na izgradnji autonomije entiteta Republika Srpska koja je danas daleko veća nego nakon okončanja rata i agresije. Ono što je on napravio mogao bi sam uništiti.

Brčko

Omer Karabeg: Neki u Federaciji rješenje vide u intervenciji NATO pakta. U kom slučaju bi NATO intervenisao?

Tanja Topić: Pominje se da bi bilo dovoljno da NATO rasporedi snage u Brčkom i svojim pojačanim prisustvom spriječi bilo kakvu eskalaciju ili izbijanje bilo kakvih sukoba. Vidjeli smo da je ministar sigurnosti BiH Nenad Nešić, koji je kadar Republike Srpske, pokazivao kartu na kojoj je Distrikt Brčko dio teritorije Republike Srpske. Političari iz Republike Srpske su prisvojili Brčko zanemarujući činjenicu da konačna arbitražna odluka o Brčkom nije donijeta. Brčko je zapravo kondominijum koji pripada i jednom i drugom entitetu.

Sead Turčalo: Liberalna međunarodna zajednica bi trebala poslati dvije snažne poruke. Jedna bi bila razmještanje, možda i minimalnih snaga, u Distriktu Brčko, geostrateški bitnoj lokaciji, a druga da se snage EUFOR-a počnu pojavljivati u većim gradovima Republike Srpske. Time bi se naglasilo da je sigurnost jako bitna i da je ozbiljno ugrožena potezima političkih aktera oko Milorada Dodika. Ne treba se desiti nikakav oružani incident da bismo rekli da je sigurnost ozbiljno ugrožena.

Svojim narativom posljednjih godina Milorad Dodik dovodi do toga da se razna nezadovoljstva i tenzije na kraju sruče na nekog od povratnika u Republiku Srpsku. Dodik reducira Bošnjake na konfesionalnu grupu stalno ih nazivajući muslimanima, govori da mu neće suditi tamo neki muslimani i Šiptari i sve u tom stilu. To je osoba koja svojim govorom mržnje proizvodi ozbiljnu podlogu za nasilje.

Jer svako nasilje pretpostavlja pripremu i stvaranje predstave da su Bošnjaci, koje on naziva muslimanima, nekakav strani faktor, konvertiti, Turci, neko strano tijelo koje ovdje ne pripada. Na taj način se stvara podloga za nasilje. Liberalna međunarodna zajednica bi morala shvatiti da Dodikov diskurs i njegovo djelovanje mogu gurnuti cijelu regiju u ozbiljan strukturni konflikt.

Omer Karabeg: Šta bi bila crvena linija nakon koje bi NATO intervenisao i poslao vojsku u Brčko?

Sead Turčalo: To sa crvenim linijama postalo je teško pitanje. I sam sam se izgubio u potrazi za tim šta bi za Zapad bila crvena linija. Do sada je bilo nekoliko situacija gdje je crvena linija prekoračena. Pa i ovaj Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH, koji je usvojila Narodna skupština Republike Srpske, veliki je korak preko crvene linije.

Deblji kraj

Omer Karabeg: Dodik je često i do sada najavljivao radikalne poteze, pa odustajao. Da li je ovog puta spreman da ide do kraja?

Tanja Topić: Vrlo mi teško dati jasan odgovor na to pitanje. On je ovog puta rekao da je spreman ići do kraja. I visoki predstavnik je najavio da su sve opcije otvorene. Znači da je i dio međunarodnih struktura spreman ići do kraja. Ono što ostaje otvoreno i što ćemo sasvim sigurno znati kroz nekoliko nedjelja je ko će u sučeljavanju ta dva kraja izvući deblji kraj.

Sead Turčalo: Dodik neće stići do kraja. Mislim da će ovog puta reakcija Zapada biti nešto drugačija. Koliko god sve što sam govorio zvučalo kritično spram međunarodnih aktera, mislim da se promišlja o scenariju koji bi značio kraj političke karijere Milorada Dodika. Naravno, to podrazumijeva i kraj političke karijere druge strane te osovine - predsjednika Hrvatske demokratske zajednice.

Da li će se oni u tom trenutku međusobno štititi ili će se predsjednik HDZ-a odlučiti na neko časnije povlačenje sa političke scene - to ćemo vidjeti. Ali želim da vjerujem da, recimo, za dvije godine oni neće imati ulogu u političkom životu Bosne i Hercegovine koju imaju danas.