Gruzijski film, slavljen u inostranstvu, kod kuće pod vatrom

TBILISI -- Tokom proteklih nekoliko godina, Gruzija je postala miljenik na međunarodnom filmskom putu, a filmovi iz te zemlje osvajaju počasti na festivalima širom svijeta.

Filmovi koji su izazvali senzaciju uvijek su dobili svoja kritična početna sredstva iz jednog izvora: malog, skromno finansiranog vladinog tijela pod nazivom Gruzijski nacionalni filmski centar.

Sada, međutim, sve više neliberalna vlada Gruzije ima to središte na svom nišanu, krećući se u reorganizaciju za koju vodeći gruzijski filmski stvaraoci kažu da ima za cilj saniranje sadržaja filmova koje zemlja proizvodi.

Ministarstvo kulture, koje nadzire filmski centar, mijenja svoje vodstvo političkim lojalistima s malo iskustva u svijetu filma, koji se svađaju s preostalim osobljem.

Tenzije su proključale ovog mjeseca, nakon što je ministarstvo najavilo još jednu kadrovsku rekonstrukciju. Filmski centar u junu je na Facebooku izrazio zabrinutost zbog svoje nezavisnosti, a objava je kasnije izbrisana. Osoblje je tada prijavilo da su izgubili pristup Facebook stranici.

Filmska elita zemlje odgovorila je nizom demonstracija oko Tbilisija, uključujući i onu 12. jula ispred zgrade ministarstva koja je privukla oko 200 demonstranata, uključujući neke od vrhunskih filmskih profesionalaca u zemlji. Držali su natpise na kojima je pisalo između ostalog i  "Gruzijski film je u opasnosti od cenzure" i usvojili su manifest:

"Odbacujemo nedvosmislenu umjetnost. Odbijamo da učestvujemo u zakulisnoj politici. Nećemo imati ništa osim prezira prema promašenim cenzorima i njihovim namjerama da ukrote gruzijsku kinematografiju."

Demonstranti su tražili okončanje reorganizacije i transparentan proces, koji nadgleda komisija filmskih profesionalaca, za izbor novog direktora.

Kriza je podstakla filmske stvaraoce u zemlji i ohrabrila ih da ostave po strani unutrašnje rivalstvo, rekao je Aleksandre Koberidze, režiser jednog od najvećih gruzijskih filmova u posljednje vrijeme, "Šta vidimo kada pogledamo u nebo".

"Jedna dobra stvar koja se desila je da je kroz ovaj protest jedna veoma podjeljena grupa ljudi, filmskih stvaralaca koji nikada nisu bili prijatelji, postala grupa koja se sastaje skoro svaki dan", rekao je on za RSE na demonstracijama.

"Pronašli smo tačke u kojima se razumijemo."

Potaknut na akciju

Gruzijski filmaši kažu da su bili potaknuti na akciju jer bi sterilizacija centra mogla nanijeti duboku štetu kinematografiji u zemlji, s obzirom na kritičnu ulogu koju institucija igra u industriji.

"U svakom pojedinačnom slučaju, bilo kojem srednjem ili dugometražnom filmu koji sam snimio, filmski centar je uvijek (obezbjeđivao) početna sredstva", rekla je Salome Jashi, možda najpoznatija rediteljica u Gruziji danas.

Sjeme gruzijskog finansiranja potrebno je filmskim stvaraocima kako bi potom tražili koproducente sa većim džepovima, obično u zapadnoj Evropi, rekla je Jashi za RSE. "Čak i ako je to bio vrlo mali iznos, ipak je bio od suštinskog značaja jer je to bilo prvo finansiranje koje smo dobili", rekla je.

Njen najnoviji dugometražni film, dokumentarac Taming The Garden iz 2021., jedan je od najvećih nedavnih uspjeha gruzijskog filma, osvajajući nagrade na festivalima od Meksika do Švicarske i nominiran na Sundanceu, najvećem festivalu nezavisnog filma u Sjedinjenim Državama.

Ali to je bio i najkontroverzniji film kod kuće, jer preuzima -- iako iskosa -- Bidzina Ivanishvilija, osnivača vladajuće partije Gruzijski san za kojeg se još uvijek vjeruje da je kontroliše iza kulisa.

Film prikazuje Ivanishvilijevo stvaranje parka drveća na obali Crnog mora čupanjem i presađivanjem drveća -- obično masivnog i starog više od jednog stoljeća -- iz cijele zemlje po cijenama u desetinama hiljada dolara. Dokumentuje kako se siromašni seljani bore sa izborom da izgube ili svoje voljeno drveće ili da se odreknu isplate koja bi mogla da promijeni život -- i nasilje uključeno u čupanje duboko ukorenjenih stabala iz zemlje.

Ivanishvili je nevidljiv u filmu, a njegovo ime se jedva spominje; dokumentarac se fokusira na šire teme ljudske kontrole nad prirodom, a ne na sitnice gruzijske politike. Ali pozadina je dobro poznata svakom gruzijskom gledaocu -- uključujući Ivanishvilijeve političke saveznike, koji su ogorčeni. Kada je Jashi pokušala da prikaže film u Gruziji prošle godine, više puta je nailazila na blokade puteva i rečeno joj je da je to zbog njegove političke osjetljivosti.

Kako je kontroverza oko filmskog centra počela da se zahuktava ove godine, predsjednik Georgian Dream-a Irakli Kobahidze rekao je da su problemi filmovi poput Taming The Garden.

"Ovo je jedinstven dendrološki park koji nema analogije. Sramota je kada snimite tako ironičan film o tome. Zar bi Gruzijski nacionalni filmski centar trebao financirati tako sramotne filmove?" upitao je u komentaru novinare 19. juna.

"Ne treba snimati film tako sramotnog sadržaja, a treba snimati filmove pravog sadržaja."

"Oni žele filmove sa sretnim završetkom"

Što se tiče onoga što vlada smatra "pravim sadržajem", nova uprava filmskog centra već je počela da pokazuje. Prošle jeseni je po prvi put objavio poziv za podnošenje prijedloga za televizijsku mini seriju. I u drugom prekidu sa standardnom praksom, centar je precizirao teme: novija gruzijska istorija, istorija gruzijskog sporta ili adaptacija gruzijskog romana.

Takve direktive su "protiv etosa centra, a to je podsticanje umjetničke slobode", rekla je Jashi. Pobjednicima su obećani grantovi za proizvodnju između 500.000 i 1 milion gruzijskih larija (otprilike 200.000-400.000 dolara), što bi moglo pojesti polovinu cjelokupnog godišnjeg budžeta centra.

Za mnoge u gruzijskom filmskom svijetu, sve to ukazuje na budućnost u kojoj vlada želi kontrolirati način na koji se život u Gruziji prikazuje. Čini se da žele "filmove sa sretnim završetkom, patriotske filmove", rekla je Tina Lagidze, glumica. "Nije ih briga za umjetnički kvalitet, oni samo žele pokazati da Gruzija cvjeta i da ovdje nema društvenih problema."

Neki od najslavnijih gruzijskih filmova dokumentiraju teške živote nekih od najmarginaliziranijih zajednica u zemlji: queer Gruzijaca, radnih migranata, zatvorenika i vjerskih manjina.

"Mladi reditelji u Gruziji danas su najviše zainteresirani za istraživanje društvenih tema i ljudskih drama", rekao je Gaga Chkheidze, koji je bio na čelu filmskog centra sve dok nije smijenjen prošle godine samo nekoliko sedmica prije nego što mu je trebao isteći mandat.

Ministarstvo kulture saopštilo je da je to zbog finansijskih nepravilnosti koje su otkrili, iako protiv Chkheidzea još nije podignuta optužnica. Bivši šef filmskog centra rekao je da je to zato što je doveo u pitanje politiku ministarstva. "(Vlada) ne želi ovakve filmove. Žele da pokažu da je sve dobro i da nema problema u društvu", rekao je on.

Novi direktor filmskog centra, Koba Khubunaia, radio je u raznim vladinim tijelima i ministarstvima, ali nema iskustva u filmu. Zamjenik Bacho Odisharia, za kojeg filmaši kažu da je sada de facto šef centra, došao je iz gruzijske televizijske mreže POSTV. Mreža je medijska ruka People Power, novog spin-offa stranke Gruzijski san koja stoji iza mnogih najnovijih konzervativnih zaokreta vlade, uključujući promoviranje antizapadnih teorija zavjere i uvođenje nesretnog zakona koji bi odredio medije i organizacije koje uzimaju sredstva iz inostranstva kao "strani agenti".

Kada je Odisharia imenovan u junu, rekao je da "nema pojma" zašto su filmaši nezadovoljni. Gruzijski nacionalni filmski centar, Ministarstvo kulture i Odisharia nisu odgovorili na zahtjeve RSE za intervjue.

Reorganizacija filmskog centra ne događa se izolovano: druge institucije pod Ministarstvom kulture, uključujući Nacionalni centar za knjigu i razne velike muzeje, prošle su slične reorganizacije, pri čemu su ih politički lojalisti s malo kulturnog znanja preuzeli.

Mnogi u gruzijskoj filmskoj zajednici vjeruju da nova ministrica kulture Tea Tsulukiani, koja je nekada bila ministarka pravde, daje prednost drugim oblicima umjetnosti, poput pozorišnih programa, koji se u Gruziji često smatraju popularnijim i manje eksperimentalnim oblicima zabave. "Oni se igraju sa svojim biračkim tijelom. Njihov nivo obrazovanja je toliko nizak da ćete ih kupiti ovom kičastom i apsolutno vulgarnom umjetnošću", rekla je rediteljka Tamar Kalandadze.

Nedostatak iskustva u novom rukovodećem timu takođe će naštetiti izgledima gruzijskih filmova da obezbjede međunarodno finansiranje i izlaganje, rekla je Jashi. "Film je vrlo međunarodna industrija. A ljudi koji sada dolaze nemaju nikakve veze sa međunarodnom filmskom industrijom niti je razumiju", rekla je ona.

Ako filmski centar bude steriliziran od strane kulturno konzervativne vlade, Gruzija bi slijedila već utabani put. Reakcija mnogih Jashijevih stranih kolega je bila "'dobrodošli u klub'", rekla je ona. "Zato što smo isto vidjeli u Poljskoj, Mađarskoj i Bugarskoj. U međunarodnom krugu ovo nije nova priča, ali je nova priča za nas. Mi smo dio ovog kluba koji izgleda da raste."

"'Jedna od trenutnih žarišta svjetske kinematografije"

Reorganizacija filmskog centra dolazi pošto kinematografija u zemlji dobija neviđenu važnost. Gruzija je bila jedan od najznačajnijih centara sovjetske filmske industrije, ali gruzijska kinematografija je propala (zajedno sa mnogo toga u zemlji) u haotičnom prelaznom periodu 1990-ih. Filmski centar osnovan je 2001. godine, a u roku od jedne decenije Gruzija je ponovo proizvodila značajne filmove poput In Bloom i Tangerines iz 2013. godine. Deceniju kasnije, filmovi takvog značaja i dalje izlaze redovnom dinamikom.

Britanski filmski institut nazvao je Gruziju "jednom od trenutnih žarišta svjetske kinematografije". Servis za striming umjetničkih filmova Mubi najavio je "dolazak velikog novog talasa u svjetsku kinematografiju".

"Za malu zemlju koja ne ulaže mnogo u umjetnost i kulturu, ona ima ogroman uticaj na publiku," rekla je Brigid O'Shea, suosnivač Dokumentarnog udruženja Evrope koja je radila s gruzijskim filmskim stvaraocima više od jedne decenije. "Gruzijska kinematografija govori univerzalnim jezikom, pa iako imate ovu vrlo malu etničku i jezičku grupu, ona zaokuplja srca i umove publike na međunarodnom nivou."

Gruzijska kinematografija je stekla slavu po "izuzetnoj kinematografiji, predivno snimljenim pokretnim slikama. Takođe, vrlo specifičnom gruzijskom smislu za humor, slavlje života uprkos apsurdnoj, super-izazovnoj stvarnosti", rekao je O'Shea. "Gruzijska kinematografija za mene je slavljenje i lijepe i ružne stvarnosti u kojoj živimo."

Proces koji je u toku u Gruziji "guši kreativnost jer podstiče hronizam i ograničava vrste priča koje se mogu ispričati", rekla je ona, posebno o ljudima na marginama društva. "Naravno, zabrinuta sam za gruzijski film, bez sumnje", rekla je, ali je dodala: "Gruzijski filmski stvaraoci su preduzetnički, pa mislim da će nastaviti da pričaju svoje priče."

Filmski stvaraoci u Gruziji već pokušavaju da planiraju budućnost u kojoj protestni pokret ne postiže svoje ciljeve, a filmski centar više ne radi za njih.

Kao renomirani filmski stvaralac, Jashi će vjerovatno uspjeti financirati svoje filmove čak i bez filmskog centra. Ali za gruzijski film uopšte, "postat će teže", rekla je. "Da biste započeli koprodukciju s Njemačkom, na primjer, ili Francuskom, morate biti gruzijska produkcija, a gruzijska produkcija znači gruzijski novac. A ako nemate gruzijskog novca, nije moguće naći koproducenta." Druga opcija: "da uspostavite kontakte sa njemačkim producentima i snimite njemački film u Gruziji što je mnogo teže."

Giorgi Tavartkiladze, još jedan učesnik protesta 15. jula, završio je svoj prvi dugometražni film, Uzašašće; prijavio se festivalima i čeka odgovor. Ali nije siguran kako će pristupiti finansiranju svog sljedećeg projekta, za koji je napisao scenario.

"Ako sve bude ovako kako je sada, neću ga predati ako raspišu konkurs. Ne vjerujem im", rekao je. Ali koji drugi izbori postoje? "Jedini izbor je čekati i boriti se protiv ove nepravde."