Politička volja kočnica do skrivene imovine političara u regionu

Crnogorske, srpske i sjevernomakedonske vlasti su u martu 2021. godine potpisale međunarodni sporazum koji omogućava jednostavniju provjeru da li nosioci javnih funkcija imaju neprijavljenu imovinu u regionu.

Da bi počela primjena sporazuma, on mora biti izglasan u parlamentima sve tri zemlje. Međutim, više od dvije godine nije ratifikovan ni u jednoj od njih.

Da procesi ratifikacije mogu biti brži pokazuje primjer sporazuma o pristupanju Crne Gore u NATO, koji je u parlamentima tadašnjih 28 članica završen za manje od godinu.

U slučaju pristupanja Sjeverne Makedonije, trebalo je malo više od godinu.

Sporazum je izrađen pod okriljem Regionalne antikorupcijske inicijative (RAI), čije su članice ove tri zemlje.

Od čega zavisi sporazum?

Međunarodni stručnjak za borbu protiv korupcije Drago Kos i doskorašnji predsjednik Savjeta crnogorske Agencije za sprečavanje korupcije Momčilo Radulović saglasni su da za primjenu sporazuma nema političke volje.

Kos pojašnjava za Radio Slobodna Evropa da domaći političari propise posmatraju kroz prizmu "Ima li tu mene?", odnosno da li bi njihovo donošenje moglo da im u jednom trenutku i lično našteti. U slučaju da bi, ti propisi teško dobijaju podršku.

Međutim, poručuje da to neće proći nezapaženo u Evropskoj uniji.

To što primjeni sporazuma nisu posvećene zemlje koje pretenduju članstvu u EU zabrinjava i Radulovića.

"To bi bio jedan veliki korak ka uspostavljanju jednog transparentnog sistema kontrole imovine i bogaćenja funkcionera i na taj način bi se doprinijelo uspostavljanju evropskih standarada u sprečavanju korupcije na visokom nivou."

'Korumpirani troše bogatstvo u inostranstvu'

Obrazlažući potrebu za ovim sporazumom, u dokumentu RAI se naglašava da "mnogi korumpirani javni funkcioneri troše svoje stvarno bogatstvo u inostranstvu".

"Kupuju nekretnine, posjeduju kompanije ili polažu novac na inostrane bankovne račune. Relativno je lako sakriti bogatstvo. Funkcioneri ne prijavljuju svoju inostranu imovinu, iako je obavezno u većini, ako ne i u svim sistemima za prijavljivanje imovine."

U tekstu se kao primjer navodi i da se funkcioneri mogu prijaviti na tender u ministarstvu u kojem rade putem kompanija koje posjeduju u inostranstvu.

Javni funkcioneri dužni su da makar jednom godišnje prijavljuju prihode i imovinu, ali institucije imaju pristup bazama podataka samo u svojim zemljama.

Sporazum ima za cilj da pojednostavi procedure za razmjenu podataka između zemalja potpisnica.

Sredinom marta 2021. godine predstavnici vlasti tri zemlje potpisali su u Beogradu sporazum.

Ukazujući na njegov značaj, tadašnji ministar pravde Vladimir Leposavić, koji je bio potpisnik u ime Crne Gore, kazao je da se "često dešava izigravanje zakona transferom imovine u druge zemlje, posebno u zemlje regiona".

Ministarka pravde Srbije Maja Popović kazala je tada da je "borba protiv korupcije jedan od prioriteta u radu Vlade".

Potpisnica u ime Sjeverne Makedonije, predsjednica Komisije za prevenciju korupcije Biljana Ivanoviska, ocijenila je tada da je sporazum "prvi korak ka otkrivanju nelegalno stečene imovine koja je prenešena ili kupljena u inostranstvu".

Uprkos porukama o značaju ovog sporazuma, nijedna od zemalja nije žurila sa njegovom ratifikacijom.

Zašto sporazumi nisu ratifikovani?

Crnogorskoj vladi trebalo je više od dvije godine da utvrdi predlog zakona o potvrđivanju ovog sporazuma.

Premijer Dritan Abazović pohvalio je na sjednici Vlade 8. juna svrhu sporazuma.

"Mnogi naši funkcioneri imaju imovinu, pogotovo u Srbiji, za koju se ne zna, koju nikad nisu prijavili. Bilo da se radi o stanovima, bilo da se radi o lokalima, ili postoji neka sumnja da je imaju."

Mada je Vlada utvrdila predlog zakona, iz Skupštine Crne Gore su kazali za RSE da taj dokument nije dospio u skupštinsku proceduru.

Skupština je sredinom marta raspuštena, što je bio uvod u prijevremene parlamentarne izbore koji su održani 11. juna. Novi saziv parlamenta konstituisan je krajem jula.

Iz Vlade Srbije nisu odgovorili na pitanja RSE o sporazumu, a na internet stranici parlamenta nema informacija o ovom dokumentu.

Iz kabineta predsjednika makedonskog parlamenta Talata Džaferija za RSE su kazali da je sporazum zaglavljen u Komisiji za spoljnu politiku, kojom rukovodi opozicija i "blokira i druge sporazume i odluke".

Prednost jezik i kolegijalni odnosi

Zašto se javni funkcioneri odlučuju da imovinu prikrivaju u zemljama regije, međunarodni stručnjaka za borbu protiv korupcije Drago Kos objašnjava jezikom i dobrim međusobnim odnosima.

"Manje-više, svi političari mogu da se oslone na kolege iz drugih zemalja u regionu da im neće naštetiti".

On navodi i da su javni funkcioneri svjesni da su stanadardi borbe protiv korupcije, koje bi trebalo postignuti da bi ušli u EU, još daleko.

"Svi se osjećaju sigurnim sa skrivanjem imovine po Balkanu".

I dok se o skrivenoj imovini po regionu manje zna, da funkcioneri imaju neprijavljene biznise u inostranstvu potvrdili su "Pandorini papiri".

U njima se, između ostalog, pominju višedecenijski premijer i predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i srpski ministar finansija Siniša Mali.

Dokumenti obuhvataju tajno poslovanje osoba iz više od 90 zemalja svijeta, kao i finansijske tajne preko 100 milijardera, državnika i slavnih osoba.

Čemu je moglo koristiti odlaganje potpisivanja?

S obzirom na to da je od potpisivanja sporazuma u Beogradu prošlo više od dvije godine, na upit RSE da li su funkcioneri imali dovoljno vremena da, na primjer, prebace imovinu u neku treću zemlju, Kos odgovara da jesu:

"Ako ima takvih koji su se plašili da bi taj propis mogao biti usvojen, naravno da su se pobrinuli da sakriju imovinu koju su imali... Pobrinuli su se za to da im ne prijeti nikakva opasnost. Bar još ne".

I pored svega, iz sekretarijata RAI očekuju da će sporazum uskoro biti ratifikovan.

"On izaziva interesovanje drugih zemalja iz regiona i van Evrope", kazali su iz RAI, dodajući da će po njegovom stupanju na snagu moći da pokažu vidljive rezultate u borbi protiv korupcije.

RAI je međuvladina regionalna organizacija sa sjedištem u Sarajevu, u Bosni i Hercegovini, koja pokriva devet zemalja i bavi se isključivo antikorupcijskim pitanjima.

Članice su Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska, Sjeverna Makedonija, Srbija, Bugarska, Moldavija i Rumunija.