Briselski blog: Sve što treba znati o izborima u Poljskoj
Zašto su izbori važni?
Poljska će 15. oktobra održati parlamentarne izbore a glasanje bi, na nivou Evrope, moglo da bude ono koje se najpomnije prati ove jeseni. Ankete ukazuju na tijesnu trku. Da li će vladajuća partija Pravo i pravda (PiS), koja dominira politikom u Poljskoj od izborne pobjede 2015., osigurati nezapamćeni treći mandat koji bi mogao da izazove dalje nesuglasice sa Briselom i Berlinom i donese nastavak konzervativne agende u domaćoj politici? Ili, da li će grupa opozicionih partija preuzeti vlast i pokušati da popravi odnose sa različitim evropskim vladama te progura poništavanje nekih od prethodnih reformi koje se tiču, na primjer, pravosuđa?
Magdalena Cedro, novinarka za Polityka Insight, napominje: "Ovi izbori će imati jake posljedice na položaj Poljske u Evropi. Naravno, uvijek možemo reći da su svaki izbori odlučujući za budućnost zemlje. Ali ovaj put će stvarno odlučiti hoće li Poljska biti voljna da se vrati u centar Evropske unije ili će ostati na marginama kao nepredvidiva država članica."
Koje patije su u izbornoj trci i kakav može biti ishod?
Kao mnogo puta do sada u nedavnoj političkoj istoriji Poljske, dvije najveće političke partije koje su u trci su PiS i partija desnog centra Građanska koalicija (KO). Ankete pokazuju da će na vrhu biti PiS sa oko 35 posto glasova, dok će KO biti za petama sa 30 posto.
Ovo znači da će obje partije tražiti potencijalne koalicione partnere među preostale tri stranke koje na anketama imaju oko 10 posto glasova: lijevi, "treći put" – što je u osnovi koalicija agrearne partije Poljski narod i nove struje na političkom centru koja se naziva Poljska 2050 – i ekstremno desnu libertarijansku stranku "Konfederacija".
Čini se da su dvojica bivših spremni da udruže snage s Građanskom koalicijom. Ali treba paziti na rezultat "trećeg puta". Izborni prag za poljski parlament je pet posto, ali je za alijanse osam posto, tako da treba premostiti tu prepreku u izbornoj noći kako bi opozicija dobila šansu za borbu.
Ali, Konfederacija je ta koja ovdje donosi pobjednike. Na prvi pogled se čini da bi ova partila bila prirodni partner PiS-u sa svojim tvrdim stavom o migracijama, Evropskoj uniji i socijalnim pitanjima. Ali, ako se bolje pogleda onda postoje jasni problemi koje treba prevazići. Konfederacija voli da se predstavlja kao "politički autsajder", koji želi da obnovi cijeli sistem, a ne samo da se pridruži vladi kao mlađi partner.
Njihova agenda "za biznis" sa manjim porezima i manje socijalne potrošnje u suprotnosti je sa PiS-ovim budžetskim razmetanjem posljednjih godina. Dakle, mogli bismo vidjeti dosta prepucavanja nakon glasanja ako parlament bude neaktivan, a Varšavom već kruže glasine da bi 2024. moglo doći do novih prijevremenih izbora u slučaju zastoja.
Kačinski protiv Tuske, ponovo?
Ovi izbori opet se pretvaraju u borbu između starih protivnika PiS-a i KO-a. Ali, više od svega, to je još jedna runda, kako se čini, beskrajne borbe dva čovjeka koji su dominirali poljskom politikom u ovom vijeku: Jaroslava Kačinskog i Donalda Tuska.
Kačinski je bio premijer 2006. i 2007., ali od kada se Pravo i pravda vratila na vlast 2015., on je ostao uglavnom u pozadini (iako je sada potpredsjednik). U Varšavi i šire, priznaje se da je on de facto lider zemlje i da se ni jedna odluka ne donosi bez njega.
S druge strane, Tusk je bio premijer od 2007. do 2014. a zatim je uživao u "briselskoj karijeri" kao predsjednik Evropskog vijeća i Evropske pučke stranke (EPP) desnog centra prije nego što se vratio u Poljsku 2022. na čelo Građanske koalicije opet dok je stranka išla iz jedne izborne bitke u drugu bez njega.
Rivalstvo je dodatno začinjeno činjenicom da njih dvojica mrze jedan drugog.
Ova "mržnja" potiče, u velikoj mjeri, od avionske nesreće u Smolensku 2010. godine kada je nastradao tadašnji predsjednik i brat blizanac Jaroslava Kačinskog, Leh Kačinski, sa kojim je nestalo i nekoliko visokih poljskih zvaničnika.
Jaroslav Kačinski nastavlja da za smrt svog voljenog brata okrivljuje Tuska, gurajući naširoko razotkrivenu teoriju zavjere koja govori da je tadašnji premijer Poljske sarađivao sa Kremljem na rušenju aviona, a da se nije radilo o tragičnoj nesreći.
Ali ovaj konstantni šou Kačinski protiv Tuska takođe rizikuje da se veliki dio poljskog biračkog tijela otuđi, kako navodi Piotr Buras iz Evropskog savjeta za međunarodne odnose (ECFR), što objašnjava zašto učešće na izborima neće biti veće od 60 posto.
"Mislim da postoji razlika između političkog života i poljskog društva. Mislim da mnogo ljudi u Poljskoj i veliki dio poljskog društva, koje nije briga za političke sukobe, ova svađa između Kačinskog i Tuska koja traje 30 godina. Oni vjeruju da to nije njihova bitka. Oni se ne mogu sa tim povezati ni na koji način."
Zašto je PiS toliko popularan, kako dalje?
Dok Pravo i pravda najvjerovatnije neće dobiti veliku podršku na izborima kao što je to bilo 2019. sa gotovo 44 posto glasova, čini se da je partija zacementirala svoju poziciju u poljskom političkom krajoliku za dogledno vrijeme, sposobna da osvoji trećinu na izborima.
Dok strani posmatrači često upozoravaju na političko nezadovoljstvo u zemlji pod njihovom kontrolom – ozbiljna ograničenja prava na abortus, pojavu opština sa oznakama "bez LGBT osoba" i ključno politizovanje pravosudnog sektora, što je dovelo do toga da Varšavi uskrate EU sredstva, brojni slučajevi na evropskom sudu i mogućnost da Varšava izgubi pravo glasa u vijeću ministara - Pravo i pravda i dalje ostaje popularna partija.
To se, naravno, može objasniti time da se dio biračkog tijela poistovjećuje sa socijalno konzervativnom agendom stranke koja igra na nacionalistički i katolički karakter zemlje i emituje istorijske pritužbe, posebno prema Njemačkoj.
Ali stranka je takođe nadgledala zdrav ekonomski rast, potpomognut stalnim dotokom EU fondova (Poljska je najveći neto primalac gotovine iz Brisela) i čvrstom strategijom za povećanje socijalne potrošnje.
Jedna od najvećih kritika Građanske koalicije za vrijeme njene vlasti 2007. do 2015. bila je ta da se brinula samo za kosmopolitske građane, a zanemarivala selo i one slabijeg imovinskog stanja.
Vodeći program dječijih subvencija Zakona i pravde, 500+, nazvan tako po 500 zlota mjesečno po djetetu koje je nudio roditeljima, već je podignut na 800 zlota. Nije obećano povećanje starosne dobi za penziju, kao ni prodaje državnih kompanija inostranim. Kritičari se boje da će još jedna izborna pobjeda navesti stranku da cilja na nezavisne medije kupovinom velikih državnih kompanija.
Ali nemojte očekivati iznenadno poništavanje mnogih od ovih reformi ako liberalnija opozicija pobijedi. Predsjednik Andržej Duda uglavnom se smatra lojalnim PiS-u i ima pravo veta koji može poništiti samo tri petine parlamentarne supervećine koja vjerovatno neće biti postignuta.
A tu je i ustavni sud čiji su svi imenovani došli tokom vladavine Prava i pravde, potencijalno neprijateljski tužilac i druge poluge političke moći koje je PiS oblikovao tokom posljednjih osam godina.
Šta je sa Ukrajinom?
Ne bi bilo krivo reći da je Poljska bila najveći podržavalac Ukrajine nakon ruske invazije početkom 2022.
Primila je najveći broj izbjeglica, pogurala stroge EU sankcije protiv Rusije i velikodušne pakete pomoći za Kijev iz Brisela, lobirala za članstvo Ukrajine u EU i NATO savezu i i dalje je glavni dostavljač naoružanja.
Međutim, uoči ovih izbora Varšava je doživjela radikalnu promjenu. Počelo je s Poljskom (i drugim istočnim državama članicama EU) koje su u maju blokirale prolaz određenih ukrajinskih poljoprivrednih proizvoda koji ulaze u EU, žaleći se da prezasićenost hranom ugrožava egzistenciju njihovih poljoprivrednika. Uprkos posredovanju Brisela, Varšava do danas dopušta tranzit samo nekoliko ukrajinskih proizvoda.
Neke EU diplomate vide to kao prvenstveno cinični pokušaj da se pridobiju glasovi na selu – koji su ključni na poljskim izborima. Ali tu nije kraj. Nedavno je Poljska željela da odgodi odluku EU kojom se izbjeglicama iz Ukrajine dozvoljava nesmetan pristup lokalnim berzama rada, smještaja i zdravstvenoj zaštiti.
Postojalo je i određeno oklijevanje za susrete sa ukrajinskim zvaničnicima na različitim nivoima a Varšava je signalizirala da neće biti novih isporuka oružja iz Poljske za Kijev.
Mnogi vjeruju da ovaj iznenadni zaokret odražava određeni "zamor Ukrajinom" u poljskom društvu i proračunati politički potez kojim se udvara glasačima koji bi u suprotnom glas dali Konfederaciji.
Većina posmatrača očekuje da će se poljsko-ukrajinski odnosi popraviti nakon izbora bez obzira na to ko pobijedi.
Ali da li će biti onako dobri kao što su bili neposredno nakon ruske invazije? Da li je Kijev zaključio da podrška Poljske blijedi i da je bolje da lobira direktno u Washintonu, Berlinu i u NATO savezu i EU?
Jedno je tačno: što je Ukrajina bliža članstvu u EU, više će Poljska i Ukrajina postati politički rivali. Da, trgovina između njih će porasti ali će se takmičiti za iste EU fondove za poljoprivrednike i siromašnije regije u svojim državama.
A Varšava će koristiti svoje pravo veta u EU u procesu pristupanja Ukrajine ako njeni ekonomski ili politički interesi budu ugroženi.
Šta je sa referendumom?
Na isti dan parlamentarnih izbora, održava se i referendum na kojem se postavljaju četiri pitanja:
"Da li podržavate prodaju državne imovine stranim subjektima, koje dovodi do gubitka poljske kontrole nad strateškim ekonomskim sektorom?";
"Da li podržavate povećanje starosne granice za odlazak u penziju na 67 godina za muškarce i žene?";
"Da li podržavate uklanjanje prepreke na granici između Republike Poljske i Republike Bjelorusije?"; i
"Da li podržavate prihvatanje hiljada ilegalnih migranata sa Bliskog istoka i Afrike u skladu sa mehanizmom prisilne relokacije koje nameće evropska birokratija?"
Sva četiri pitanja žestoko su kritikovana jer su sugestivna, ciljaju na opoziciju i osmišljena su da uvećaju odaziv glasača partije Pravo i pravda.
Referendum se takođe poredi sa sličnim referendumima koje je Fodesz održao u Mađarskoj posljednjih godina kako bi uvećao podršku vladi.
Više od 50 posto svih registrovanih birača moralo bi da učestvuje da bi ishod referenduma bio validan, a s obzirom da opozicija poziva na bojkot, a veliko pitanje će biti da li će se doći do tog broja.